Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca...

Predivni su ovi zadnji dani...svaki dan nešto novo...nešto sto je nezamjenjivo...dosta mi je vise starih ljudi...dosta mi je vise patnje za starim društvom..previše sam zivio na uspomenama,a one su samo izjedale i izjedale..unistavale u trenucima samoce...nije mi samo jasno kako nisam mogao prije shvatiti da me jos uvijek okruzuju divni ljudi...da sam jos uvijek voljen...vrijeme je da potrazim novi zivot...zivot koji se nece samo temeljiti na proslosti...
Moji najdrazi znaju kolika sam sranja prosao u svome zivotu...mnogi bi popustili...i ja sam popustio...zaista je malo falilo da se potpuno ne izgubim u agonijama koje su me opsjedale...okrenuo sam zivot u potpuno drugom smjeru...gledam buducnost...ali opet...buducnost je samo jedna iluzija...samo jedna vizija stvarnosti...jedne savrsene stvarnosti koju svi mi pokusavamo ostvariti,a to da li cemo uspjeti ili ne...to ovisi o nama samima..o tome koliki smo karakter...o tome koliko smo spremni zrtvovati se za sebe i ljude koje volimo...ovisi o tome koliko smo spremni na kompromise u zivotu...
Od 14.2 sluzbeno okrecem novu stranicu svoje price...novo poglavlje...iako to traje vec duze vremena..puno duze nego itko zna..u moj zivot je usla jedna osoba koju sam zavolio...zavolio kad sam mislio da je nemoguce voljeti ponovo...da je ljubav za mene samo rijec...samo jedan izraz za zamisljenu srecu...kada sam prestao vjerovati u ljubav ona mi je pokazala da je moguce ponovo povjerovati...nasa prica je pocela prije 2 godine...
Da je itko prosao ono sto smo mi prosli prije no sto smo postali spremni prihvatiti neke cinjenice mislim da bi odavna odustao...ali mi kao da smo znali da se treba boriti..boriti protiv svih..nekada i protiv sebe samoga...a boriti se sam protiv sebe je najteze...sam sebi si najveci neprijatelj...sam Bog zna zasto sam odlucio i dalje biti dobar i u kontaktu s njom nakon onoga sto se desilo...ali zahvalan sam mu da jesam...jer da nisam do ovoga ne bi doslo...
Sad smo tu...poznajemo se bolje no ikada...i tome jos nije kraj...to je tek pocelo...tko zna koliko ce potrajati...ali znam da ce biti predivno...znam da ce biti nesto sto cemo pamtiti cijeli zivot...sad nakon svega nemogu rec da mi je zao i najmanje sitnice koja se desila...(istina je da mi je zao samo jedne situacije,ali i to je proslost)...smogao sam snage i oprostio...neka sam...sada vise nema prepreka u nichemu...nema vise glupih predbacivanja krivnje ni podbadanja...postoji samo ono u sto sam prestao vjerovati...ljubav...
Zaista mogu rec da se poznajemo u dusu...da znamo kako onaj drugi funkcionira i sto misli s onim sto je rekao...nema gotovo nikakvih nesporazuma...(naravno...ono sitno se ne broji)...
Rekao sam da mislim da u zivotu vise necu biti sposoban za vezu...tu sam sam sebi lagao...brutalno lagao...jer to malo biche mi je nakon nekolko mjeseci dokazalo suprotno...
Rekao sam jednom prilikom da je moj kriterij za zapoceti vezu taj da shvatim i prihvatim nedostatke te osobe...kada prestanem osobu perfekcionalizirati...kada nemam nikakvih predrasuda (ukljucujuci i proslost) prema toj osobi...kada joj vjerujem da me nece namjerno povrijediti...to se sve desilo...takva je situacija...istina je da nakon svega u zivotu pomislio nisam da bi mogli zavrsiti ikada zajedno...ali to vam je ono...nikada u efektu bijesa ne gledamo drugu stranu..kako se ona osijeca..kako ona diše...gledamo samo nacin na koji smo izigrani..kada sam postao svjestan da ni njoj nije svejedno bilo, e tu su se sve moje predrasude rasprsnule...
Znate mozda onaj osijecaj kada pronadjete osobu koja vas nadopunjuje...kad pronadjete osobu uz koju su tisina i zagrljaj dovoljni da pomislite da bi tako mogli provesti vjechnost...kada vam nista drugo nije vazno osim te osobe...e vidite dragi moji ja sam to napokon pronasao...da...mozda ce biti svima vama glupo sto se tako osjecam...ali za sve je zasluzan onaj nesluzbeni dio..sve sto se u njemu dogadjalo...ovo sluzbeno je samo potvrda za osobe koje nas okruzuju...iako su one najblize znale o chemu je stvar duze vrijeme...
Meni je u mojem zivotu trenutno dovoljna spoznaja da je volim...i da ona voli mene...da me nakon svega voli...da sam ja nakon svega spreman nju prihvatiti...dovoljna mi je cinjenica da znam da mi to malo stvorenje fali kad god je ne vidim...dovoljna mi je spoznaja da mozemo provesti vrijeme i vrijeme da si medjusobno ne dosadimo...da mozemo provest sate i sate neprestano pricajuci...da meni je to dovoljno....i sad sam odlucio nakon svega prestat pisati ovaj blog koji u sebi sadrzi mnogo ruznih stvari..zelim ga zatvoriti s necim ovako lijepim i jedinstvenim...dugo sam trazio svoju srecu i napokon sam je pronasao...i drago mi je da s time mogu okonchati sve owe swoje romane i eseje koje sam pisao ovdje...
Tko zna...mozda se nikada vise necu vratiti ovom blogu...mozda uskoro ponovo pochnem pisati...ali za sada dragi moji koji me citate to bi bilo to od mene...pozdrawlja was wash plemeniti chowijek....