"The most wasted day is that in which we have not laughed."

Da...napokon imam ono shto mi fali...sto mi je falilo...sretan sam...ne mogu rijechima opisati koliko..djelima ne pokazujem to...wjerowatno sam kroz swo owo wrijeme naucio drzati neke stwari za sebe..pa sada i tu srechu sebichno drzim kod sebe kao da se bojim da mi ne pobjegne...bojim se da mi i ona kao swe do sada u mojem ziwotu ne nestane...ne isklizne iz ruku...zato je chuwam..ne goworim nikome kolko sam sretan..ne pokazujem to dijelima..chak nekada niti rijechima...kazu „pusti wrijeme da naprawi swoje“ ja to wrijeme pustam cijeli swoj ziwot...a ono ko posljednja kuchka sjedi u najmrachnijem kutku i cheka..nista nebi preuzelo u swoje ruke...da je preuzelo nebi toliko dugo chekao na swoj trenutak sreche...i eto...sad kad trebam raditi nesto saswim deseto..nekolko minuta prije ispita koji mi mnogo znachi ja moram tipkati owo..jednostawno se nesto desilo trenutno sto me izwuklo iz nekog imaginarnog mojeg swijeta...trgnuo sam se naglo i krenuo napisati owo...stwarno neobjashnjiwo...
Sada samo treba prestat biti oprezan...treba pochet wjerowat u sebe..u nju..u nas...maknut swe prepreke koje su se nalazile na tom putu..sredit swe te stwari...treba se opustiti...
Dobro je nekada ziwjeti malo i bez mozga...samo se prepustit osjecajima i rijechima...neka same izlaze..neka se sami pokazuju...neka se pojawi spoznaja da postoje...
Nikada u swojim najludjim snowima nisam mogao zamisliti owakaw rasplet cjelokupne situacije...chak i kada je bilo ochito chemu to wodi i kako ce zawrshiti ja nisam mogao wjerowati da se to desawa...ona je bila mozda jedina osoba s kojom se nisam mogao zamisliti nakon swih sranja...nakon swega sto se dogodilo...a eto...swe se to promijenilo i stawilo nekako na swoje mjesto...
Lagao bi kada bi rekao da je ne wolim...lagao bi kada bi rekao da mi nije stalo do nje...zaista bi lagao...a ne zelim lagati...niti njoj..a niti sebi wishe...
Nije nuzno ziwjeti u iluziji kada je i stwarnost lijepa i prihwatljiwa...
Potrebno je izach iz te cahure u kojoj se kukoljim duze wrijeme...htio to netko prihwatiti ili ne...moj problem nije..nije me briga da li ce ikada itko prigoworiti sa strane...ni tko ce sto komentirati..inace sam osoba kojoj je jako stalo do toga sto drugi misle...ali sada widim da nema razloga...najbitnije je da su uz mene moji najdrazi ljudi...njih nekolicina koja mi je ostala u ziwotu nakon njegowa totalnog raspada...to mi je bitno..i ako su ti ljudi sretni zbog mene..i ak0o sam ja sam sretan s time...s oprostenjem..ali ostale nabijem na [cenzura]......
Tako....sad sam se ispuco..imam josh malo wremena do ispita...aaaaa..swe mi je muka...imam takaw gadan osjechaj da cu ga okinuti...mislim da cu onda poludjeti i bolje da mi se u tom sluchaju nitko ne obracha nekolko dana... J
a za kraj mogu rech samo jedno....



["You come to love not by finding the perfect person, but by seeing an imperfect person perfectly."]