ju newer wok alon....kak da ne...mosh si mislit....

Ne...owo jednostawno wishe nejde...ziwot mi je u rasulu totalnom...ewo pishem josh owo sad prije neg otputujem na Marsh tako da widim i da mogu usporediti swoje raspolozenje sad i poslije Hoda...nadam se da che mi Gospodin pokazati i pomochi razjasniti neke stwari owe dane owog Hodočašća...da che se moj ziwot promijeniti...owakaw kakaw sam sad nemogu ziwjeti...ne zelim owako uopche ziwjeti...nema smisla...toliko me ljudi namjerno powrijedjuje da neznam kome bi se obratio...sinoch sam razgowawrao s jednom prije jako dobrom prijateljicom u koju sam se malo razocharao...ali widim da je i ona u istim sranjima u kojima se ja nalazim...da njoj nije nishta bolje...mrzim kad se ljudi prema meni ponashaju kao da ne postojim...kad morash sam lutati kroz swoj jadni ziwot trazechi nadu,trazechi bilo kakwu slamku spasa u swome swijetu...sinoch sam doshao zadnji put na framu brijem...mislim da je ta moja era zawrshena...6 godina sam tamo a neki se prema tebi ponashaju kao da si potpuni stranac...kao da te nema...mislim netko ti se udostoji pred nosom dogowarati neshto kamo zowe swe samo ti nisi dostojan tog pitanja...samo ti...pa kako bi se tko trebao osijechati...josh bahato napomenuti da meni treba posebna poziwnica...netreba meni nishta wishe posebno od ikoga tamo...nikada mi nitko nije ni pruzio nista posebno...nitko nije sposoban za to...narawno i poslije se swi pokupili bez da itko kaze ijednu rijech...neznam kaj se dogadja da mene to boli...boli me to kaj se to tamo dogadja iz tjedna u tjedan...ali i ja sam budala kaj to swe trpim...kaj se josh nisam nawiknuo na to,...kaj josh nisam widio kakwi su ljudi tamo...swe je dobro dok ti dawash nekome sawjet,...ali chim tebi neshto zatreba swi su pizde..pogotowo pojedine osobe...ako che chitat swatit che koje su....nitko nije sposoban progoworiti....josh bi to progurao da se nisam u zadnje wrijeme potpuno poswetio frami iako to nitko nije primjetio...al uz to moje poswechiwanje frami izgubio sam mnogo ljudi izwan frame...mnogo ljudi...jednostawno jebesh takaw ziwot kad nemash s kim otich ne jebeno piwo i malo filozofirat o ziwotu...nemam wishe nikoga...oni koji mi neshto znache oni su nestali...owi koji me sad okruzuju nemogu mi pomochi u nichemu jer me ne poznaju dowoljno....zato sam rekao i na pochetku da mi je owakwog ziwota dosta...ne prepoznajem se u zadnjih pola godine..toliko sam se izmjenio...toliko je u meni splasnulo ono dobro...ono pozitiwno...jednostawno je nestalo to iz mene...to je jednostawno proizashlo iz te moje nesretne ljubawi...nesretne zaljubljenosti...i ljudi koji me okruzuju...najbolje je zatworit se u swojih par kwadrata i tamo prowesti jebeni,pokwareni ,jadni ziwot....

da samo napomenem jednu stwar...da nebi bilo nesporazuma...ne kazem da su swi takwi...nego ponashanje pojedinaca do kojih ti je stalo a njima nije boli...stwarno ima dobrih ljudi i na frami i oko mene...samo nazalost nisu u moguchnosti pomochi...nije nitko...swe che biti drugachije kada se wratim nadam se...pokushat chu gledat malo wedrije na swijet oko sebe...istine je da prwo trebash krenuti od sebe pa onda ochekiwati od nekog da se promijeni...ali je teshko...swejedno wrijedi probati...do next chitanja swi mi budite pozdrawljeni...