Sve je ostalo tišina ...

nedjelja, 09.11.2014.

Blanche. Znaš, Blanche.

no.431

Tramvaj zvan čežnja


Mladi dostavljač novina ( Wright King ) dolazi na vrata jednog kišnog popodneva u namjeri da naplati račun za novine 'Evening star'. Blanche, kao usamljena žena koja patološki i očajno pati za seksualnom pažnjom, ostane privučena njime.

Želja joj je što duže ga zadržati pa započinje čavrljanje prvo, tražeći ga cigaretu a zatim za malo njegovog vremena.

- Mladi čovječe. Mlad si. Mlad. Mlad. Da li ti je itko ikad rekao da nalikuješ na princa iz Tisuću i jedne noći.? Jer znaš što, nalikuješ.
Dođi ovdje.
( vrlo zavodljivo ponudi mu poljubac, on joj prilazi )
Dođi ovdje, želim te poljubiti samo jednom, meko i slatko.

Zatim se uhvati kako zavodljivo pritišće svoje usne o njegove, znajući za svoju slabost prema mladim muškarcima:

- Bježi, brzo. Bilo bi te lijepo zadržati, ali moram biti dobra i držati ruke podalje od djece. Zbogom. Zbogom.



Zastor pada iako predstava traje.



09.11.2014. u 18:02 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."