|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
"I'm tired of seeing the same thing. Everybody's so miserable here because they see the same things everyday, they wake up in the same bed, same houses, same depressing streetlights, one gas station, grass, it's not even green, it's brown..."
Praznici mi prebrzo prolaze, evo već je nedjelja i prekosutra već moram ići u školu. Kad se samo sjetim kako sam prije tjedan dana nestrpljivo očekivala tu srijedu, srijedu kada sam se napokon maknula iz svoga okruženja. Sada bih pak dala sve da se mogu vratiti na srijedu i ponovno proživjeti prethodna četiri dana. Vratiti se i zaustaviti vrijeme. Ovo su mi možda najbolji praznici do sada, nisam ih provodila s ljudima s kojima sam inače svaki dan, nisam ih provodila ni s roditeljima. Bila sam s prijateljicom koju vidim svaka 3-4 mjeseca i jednom koju sam tek nedavno upoznala. (znam da će ona čitati ovo, pa je ovo poruka njoj: ukoliko želiš, preskoči ovaj dio, velik dio toga sam ti ispričala ovih dana, a ostatak si proživjela sa mnom). U srijedu sam išla u Zg naći se s frendicom koju vidim rijetko, ali kako sam bila slobodna prije nego je došla, a i ova druga frendica s kojom sam bila u četvrtak je bila slobodna, odlučile smo se naći. I tako smo provele sat vremena zajedno i razgovarale. Već sam i prije upoznavala uživo osobe koje upoznam preko bloga ili na fejsu i sl. i iako sam već prošla to, bilo mi je neobično razgovarati uživo s osobom s kojom sam u stalnom kontaktu već mjesec dana. Bilo mi je neobično čuti glas, vidjeti pokrete i sl. Nakon tih sat vremena provedenih s njom, otišla sam se naći s ovom drugom frendicom s kojom je bilo genijalno. S njom sam bila preko ljeta 2 tjedna 0-24 i kad sam došla doma mi je bilo užasno čudno bez nje i sada mi je čudno, neki put bih joj htjela nešto reći jer znam da je jedno vrijeme bila stalno tu negdje, a sada je moram zvati ili joj pisati poruku. Uglavnom, s njom sam provela jako lijep dan, čak mi je rekla da joj je jedan prijatelj rekao da sam mu jako lijepa i da mu se činim draga i simpatična. To me iznenađuje, ali mi je i drago zbog toga. Volim čuti takve stvari o sebi iako ponekad imam osjećaj da nisam takva i sama sebe uvjeravam da nisam takva. Ona sama mi je nekoliko puta rekla da sam predobra prema nekim osobama i da sam predraga i tak, da joj je krivo jer ljudi to često iskorištavaju. Ponekad sam i sama svijesna toga, ali eto. Volim pomagati ljudima i biti tu za njih, nisam ja kriva jer im pokažem da ću uvijek biti tu, kakva god da je situacija pa to pametno iskoriste kad trebaju nekoga. No vratimo se na ono o čemu sam vam počela pričati, a to je o prethodna četiri dana koja su moje proljetne praznike učinila nezaboravnima i divnima. U četvrtak sam se našla s prijateljicom koju sam na početku spomenula. Neobično mi je bilo napokon pričati s njom uživo, dosta smo razgovarale o tome i zamišljale kako će naš susret izgledati. Preko fejsa imamo milijun tema i uvijek imamo o čemu pričati i bojala sam se da neće biti tako i uživo, ali ide nam, tu i tam zastanemo, ali je sasvim ok. Ponekad imam osjećaj da si zapravo čitamo misli, primjetila sam da dosta često kažemo istu stvar u isto vrijeme ili krenemo reći istu stvar u isto vrijeme. I što mi je najčudnije od svega, užasno smo slične i imamo stvarno puno zajedničkih stvari i to me zbilja veseli. Prošle smo puno toga i ona i ja i u nekim stvarima se razumijemo. Ponekad dok pričamo mi je njoj lakše reći neke stvari nego drugima(pod drugima mislim na osobe koje znam godinama). Šetale smo, razgovarale i bilo je stvarno zanimljivo. Zbog njezine posebne prehrane ne smije jesti pola namirnica pa smo u kino nosile malo čudne stvari i ljudi su nas pomalo čudno gledali u kinu dok smo to izvadile, ali nama je bilo zanimljivo. (Spring break. Spring break 4ever, bitches!) Da, gledale smo film Spring breakers. Pomalo sam razočarana filmom, očekivala sam puno više od radnje, nekako mi je nedorađena i rasplet mi je prejednostavan i nerealan nekako, to mi se nije svidjelo, ali kasnije kako sam razmišljala o filmu i prolazila kroz neke njegove dijelove ponovno, shvatila sam da je zapravo film sasvim u redu, čak i jako dobar, ima dijelova na koje sam se stvarno nasmijala, ali i dijelova na koje sam se zgrozila(M. znaš na koje mislim). Sve u svemu, jedan jako lijepo proveden dan. A slike su mrak hahaha. Petak sam provela s bakom i dedom koje ne viđam često, osjećala sam se jako dobro dok sam provodila vrijeme s njima. A jučer sam išla doma, nekako sam imala osjećaj da kad sjednem u vlak će praznici naglo završiti, vratiti se u stvarnost i morati se pozdraviti sa svime što je bilo tih dana. I nažalost, stvarno je tako. Opet sam bila s prijateljicom od četvrtka, pile smo zeleni čaj (prilagođavam se njoj) i razgovarale i otkrile mnogo zajedničkih stvari, kao i inače. Ono što me razveselilo i iznenadilo je to što mi je poklonila narukvicu koju je sama izradila. Inače jako volim stvari oko kojih se ljudi potrude, koje sami izrade i to me jako veseli, ali osobe s kojima sam svaki dan nikada nebi tako nešto napravile. A ona je. Nakon svega 2 dana koliko smo se poznavale "uživo" mi je izradila narukvicu i mene to veseli. Jučer sam joj rekla da sam se suzdržala od izražavanja emocija koje su me u tom trenutku uhvatile, prvo sam htjela plakati, mislim da su mi se na trenutak i oči napunile suzama. Nakon toga sam htjela skočiti na nju i izgrliti ju, ali bile smo u kafiću pa eto, suzdržala sam se. Jednostavno, nisam znala kako da reagiram, nijedna moja reakcija koja mi je došla u glavu i koju sam htjela pokazati u tom trenu nije bila dovoljno dobra. Korak po korak, proljetni praznici su se bližili kraju, nisam bila spremna za to, odugovlačila sam s ulaskom u vlak, nisam htjela ući u njega, htjela sam se zaljepiti za stup neki i ostati tamo, zaustaviti vrijeme. Htjela sam zakasniti na vlak, ostati do onog sljedećeg. (Ako nisi čitala, ovdje počni haha.) Ovo je poruka tebi. Ne bih htjela da ovo naše druženje ostane samo dio proljetnih praznika i da se ne ponovi, da sve ostane na tom dijelu kad se vidimo i razgovaramo, čitamo si misli i dolazimo s istom frizurom bez da se išta dogovorimo. Predraga si, nadam se da ćemo uskoro uspjeti realizirati sve one naše planove nastale ovih dana. Prvo onaj o izlasku, da im napravimo cirkus. A onda i sve ostale. Teško mi je oprostiti se od praznika i vratiti se u stvarnost gdje su svi isti, gdje stalno viđam iste stvari i odlazim na ista mjesta, trebam promjene. Spring break forever! Oznake: spring break, friends You can't make people love you...
Oduvijek sam zamišljala kako bi bilo lijepo imati najbolju prijateljicu, ali baš onako najbolju. Znate, da vam je sto slicnija, da vas razumjeti. I onda sam upoznala M. Osobu koja mi je odmah prirasla srcu, bila je prva osoba s kojom sam se razumjela i s kojom sam imala neki normalan prijateljski odnos. Bile smo više od najboljih prijateljica, bile smo kao sestre. I otkad smo krenule u srednju, promjenile smo se i vise nas ne zanimaju iste stvari. Jesmo si i dalje najbolje i ne mogu zamisliti zivot bez nje, ali nije to to. Onda sam upoznala L.. I kuzimo se. Volim ju. Najbolje smo si. Ali nije to to. Trebam nekoga ko ja, nekog ko ce se smijati tri dana sa mnom i plakati, nekoga ko ce samo slusati i onda reci da razumije. Trebam nekog s kim cu otic van, bit vani do jutra razbacat se naplesat popit i provest najbolje trenutke. Nekog ko ce voljeti pricati sa mnom. I imati milijun stvari zajednickih. Osobu s kojom ću moći razgovarati 0-24 jer ćemo uvijek imati tema, a i ako bi ostale bez teme i samo sjedile da nam bude zabavno. Trebam to stvarno. Osobu koja ce me razumjeti kad se ni ja sama ne razumijem. Kad pogledam, imam puno prijatelja. Ali ni sa kim od njih baš ne razgovaram o svemu, neki put jednostavno zadržim probleme i misli za sebe jer ne želim zamarati druge s tim. Ponekad ne tražim nikoga savjet nego jednostavno čekam, čekam da sama shvatim što je najbolje, a nikada ne shvatim. Ponekad se osjećam kao višak u društvu u kojem bih se trebala osjećati prihvačeno i ugodno. Ponekad se osjećam kao da se namečem, kao da dosađujem i kao da bi ljudi radije da me nema.Ponekad dok pričam imam osjećaj kao da bi ljudi najradije viknuli: "ŠUTI, NE ŽELIMO TE SLUŠATI!" Ponekad samo trebam osobu koja će shvaćati što mi se događa i što mislim jer se to događa i njoj i jer ona to misli. Ponekad gubim vjeru da postoji prijateljska srodna duša. |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
