|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
Učenica sam 3. razreda srednje škole, jedne hrvatske gimnazije. Nakon završetka gimnazije, želim se upisati na fakultet. Voljela bih upisati predškolski odgoj, pedagogiju ili psihologiju. Želim u školi naučiti što više, da bih se pripremila za daljnji život. Tu dolazi zdravstveni odgoj kao novi predmet. Od samog predlaganja uvođenja zdravstvenog odgoja, pojavljuju se sami problemi... profesore brine kako će uklopiti dodatne sadržaje koje moraju držati na satovima u već ionako pretrpane programe, Crkva se protivi, a protivi se i udruga GROZD. Što je zapravo toliko loše u tome zdravstvenom odgoju? Pogledajmo malo oko sebe... koliko maloljetnika stupa u spolne odnose potpuno neinformirano? Spolni odnosi tabu su tema između roditelja i tinejđera, rijetki su oni kod kojih nije tako, svaka im čast. Ja osobno s mamom mogu razgovarati o bilo čemu, pa tako i o tome. No koliko još tinejđera to može? Sve je više i više maloljetničkih trudnoća... sve je više maloljetnika sa spolnim bolestima. I čija je to krivnja? Da, svi misle na internetu možemo sve naučiti, ali koliko vas shvaća ozbiljno nešto što pročita na internetu? Kada sam došla na prvi sat informatike u 5. razredu osnovne škole, prvo što je profesor rekao bilo je: "Nikad ne vjerujte svemu što pročitate na internetu, većina tih informacija je netočna i neprovjerena." Činjenica je da su za te trudnoće maloljetnice same krive jer nisu informirane, stupile su u spolne odnose u čistom neznanju. No, ako im je to tabu tema s roditeljima, u školi se o tome ne raspravlja (većina profesora, pa čak i profesora biologije koji bi o tome, po mom mišljenju, trebali razgovarati s učenicima, se crveni i zaobilazi takve teme), sve saznaju s interneta gdje to baš i nije u potpunosti točno, a ni opširno i od prijatelja koji su kakti najpametniji na svijetu. Da... zdravsteni odgoj govori o spolnim bolestima. Govori o neželjenoj trudnoći, načinima zaštite, govori o razlozima stupanja u spolne odnose, govori o abortusu, kao jednom od rješenja neželjene trudnoće. Ne, nisam zagovaratelj abortusa, naprotiv, u potpunosti se protivim tome, ali, što će dijete sa djetetom? A što je sa onim djevojkama koje su silovane i ostale su trudne? Ne daje im se mogućnost izbora. Samim puštanjem djeteta da rodi, uništit će se dva života, ne jedan već dva. Jedna osoba izgubit će mogućnost za školovanje, za obrazovanje, za posao, uspjeh u životu te onda dijete, ukoliko ga želi, a druga osoba biti će neželjena i osjećat će krivicu za uništenje onog prvog života. Zašto se zapravo Crkva toliko protivi tome? U redu, Crkva je zagovaratelj apstinencije, bračne zajednice... ali danas je sve manje mladih ljudi koji čekaju do prve bračne noći, pa zar nebi onda bilo bolje da ih u školi uče o načinima zaštite? Nadalje, govori se o homoseksualnosti. Crkva govori da su svi ljudi jednaki, a onda se protivi homoseksualnim brakovima, protive se tome da homoseksualni parovi posvajaju. Kad biste bili u domu za napuštenu djecu, bez igdje ikoga, ičega, bez ikakvih mogućnosti, bi li vam bilo važno jesu li vaši udomitelji homoseksualci? Mislim da ne. Bili bi im zahvalni jer su vas udomili, jer su vam pružili bezbroj mogućnosti i prilika koje inače niste imali. Crkva govori da su svi jednaki i svi imaju prava, a kada se spomene da bi se to učilo na zdravstenom odgoju odmah se javljaju i bune! Nije li to diskriminacija? Osobno nemam ništa protiv homoseksualaca, to je njihov izbor. Svi mi sami biramo koga ćemo voljeti i s kime ćemo biti. Dijete u dobi 10-11 godina, učiti će o pornografiji. Djeca se svakodnevno susreću sa pornografijom. Sjećam se da su u toj dobi neki dečki iz mog razreda donijeli u školu časopise "neprimjerenog sadržaja" Činjenica je da ćemo se svi prije ili kasnije susresti sa pornografijom, na ovaj ili onaj način. Zašto je onda toliko loše da na zdravstvenom odgoju naučimo sve što se može naučiti o tome? Ovako sami stvorimo svoje mišljenje o tome, sami stvaramo sliku, čak i počinjemo redovito "uživati" u njoj. Crkva kaže da u zdravstvenom odgoju učimo da je masturbacija nešto sasvim normalno i u redu... pa nije li to tako? Prema istraživanjima, mnogo ljudi masturbira svakodnevno i to smatra najnormalnijom stvari u životu. To nije ništa neprirodno ni sramotno. Gotovo svi to rade. Ne vidim gdje je problem? Možda ja jesam čudna, ali ovo je moje mišljenje. Mišljenje mlade osobe koja će možda dobiti zdravstveni odgoj kao novi predmet u školi. Osoba koja će jednog dana imati obitelj, pa samim time i djecu, osoba koja toj djeci želi najbolje moguće školovanje, onakvo kakvo sama nije mogla imati. Dio učenika te satove će vjerojatno prespavati. Ali opet, dio učenika te satove će pratiti i zapravo i zapamtiti nešto, a to je već napredak. Smanjio bi se broj trudnoća, smanjio bi se postotak spolnih bolesti, smanjio bi se postotak stereotipa, predrasuda, predbacivanja, odbacivanja i sl. Ja osobno u uvođenju zdravstvenog odgoja ne vidim apsolutno ništa loše, vidim samo dobre strane toga, a njih ima. Možda neće doći do velikih promjena, ali korak po korak, sve bi se moglo promijeniti? Sljedeći dani biti će mi zatrpani i zaposleni, hrpa priprema za novu godinu i slično... Kao što sam rekla, ovo će biti post o cijeloj godini, kratki podsjetnik što se sve izdogađalo. Pa, pripremite se, jer ja krećem! Siječanj, 2012 U prvom postu ove godine napisala sam neke svoje novogodišnje odluke. To je izgledalo ovako. "Ovo su moje novogodišnje odluke: -preživjeti.(tu mislim ne pasti pod auto, tramvaj, bus, vlak, bicikl i ostala prijevozna sredstva, i ostale glupo-opasne postupke.) -sanjati.(jer se snovi kad tad ostvare.) -nadati se.(jer bez nade ne možeš ništa.) -popraviti ocjene.(jer će mi jednog dana biti važne.) -biti bolja osoba.(jer sam povrijedila puno osoba.) -zadržati prijatelje uz sebe.(jer bez prijatelja nemam ništa.) -ispričati se.(svima koje sam povrijedila.) -popraviti odnos sa obitelji.(iako je već sad bolji.) -promijeniti stil.(jer su promijene dobre.) -promijeniti frizuru, napraviti neke ludo.(jer već dugo neke želim.) -preuredit sobu.(jer mi je ovakva dosadila.) -uživati u životu.(jer nikad ne znaš kad će završiti.) -zabaviti se.(jer jednog dana želim imati nešto za pričati unucima.) -prihvatit se.(jer sam ovakva najljepša i najbolja.) -smršavit.(jer imam previše kila(jedino to mi se ne sviđa.).) -kupit prejebene štikle.(jer želim jedne*.*.)p.s. sori na izrazu. -biti sretna.(jer je sreća ključ.!)" Nekih novogodišnjih odluka sam se držala, nekih nisam. Nekih se još uvijek držim, nekih ne. Pa krenut ću od prve. - preživjeti. U svakom slučaju, još uvijek sam živa! Vjerovali ili ne, preživjela sam i smak svijeta! Pa, ide mi ;) - sanjati. Tog se držim, apsolutno uvijek, stalno i zauvijek. - nadati se. Tog također i ponosna sam na sebe ponekad. - popraviti ocjene. Uspjela sam! Engleski sam došla sa neke jadne trojkice na jadnu četvorkicu i idem prema čvrstoj, fizika trojkica, četvorkica, tako nešto, psihologija 5, lektire razvaljujem kao i inače... ;) - biti bolja osoba. Ovo je prva odluka od koje sam odmah odustala! Trudim se, ali... ja sam takva. Zla prema onima koji zaslužuju. - zadržati prijatelje uz sebe. 21.3. sam napisala post o tome kako se osjećam kao Pale sam na svijetu. Kako se osjećam napušteno. Tada sam prestala razgovarati sa jednom od najboljih prijateljica. Povrijedile smo jedna drugu, udaljile se i odlučile prekinuti prijateljstvo... u 8. mjesecu, povrijedio me prijatelj. Onaj o kojem sam toliko mnogo pričala, onaj koji mi je bio tako važan. Ali, bolje sam. Izgubila sam neke ljude, ali dobila sam dvije osobe nove bez kojih ne mogu. M. i M. volim vas! <3 - ispričati se. I jesam! Nekoliko puta. Dragi moji, zaslužili ste, najbolji ste <3 - promijeniti stil. Jesam! - promijeniti frizuru. Jesam! Stavila sam šiške i crveni preljev :) - preurediti sobu. Jesam i to dva puta! - uživati u životu. Svaki, ali svaki dan iznova :) - zabaviti se. Da, da i opet da! Izlasci s curama, zabave, more, novi ljudi... :D - prihvatiti se. Milijun puta da! - smršaviti. Ponosna sam na to! - kupiti prejebene štikle. Jesam i to ne samo jedne ;) - biti sretna. Svaki dan! "Ona je najoptimističnija osoba koju znam!" - to često govore za mene... Veljača, 2012. Veljače se baš i ne sjećam. Mislim da se nije ništa posebno događalo. Zapravo, dosta često sam davala ljubavne savjete frendovima i na Valentinovo cmizdrila na ljubavne filmove, kao i svake godine. Ožujak, 2012. E, to je taj mjesec. Prestale smo razgovarati. Imala sam osjećaj kao da mi se svijet ruši. Kao da me svi mrze i da sam sama. Htjela sam pobjeći, htjela sam doći do nje i zašamarati je samo da mi nešto kaže, bilo što. Testovi, testovi i još testova. Ludnica u školi i još uz to sve s njom. Travanj, 2012. Ah, taj divan mjesec. 20.4. postala sam sestrična najljepšim blizancima na svijetu. Bila sam najsretnija osoba na svijetu kada sam čula da se naša već ionako velika obitelj povećala za dva člana. Navečer, dok smo slavili, nažalost, moja sreća je nestala. Emocije, alkohol, sve ispremiješano podsjetilo me koliko zapravo boli to što s njom ne mogu podijeliti tako sretnu vijest. Počela sam plakati. Plakala sam cijelu noć, mama je sjedila kraj mene i nije znala što da napravi. Nije mi bilo utjehe. Htjela sam da bilo što napravi, bilo što! Ali ništa se nije događalo. 30.4. išli smo na izlet i bilo je odlično, ako izuzmemo činjenicu da s njom još nisam razgovarala... Također, 20.4. saznala sam neke stvari koje nisam htjela... Svibanj, 2012. Maturanti odlaze iz škole. Pogodilo me to, zbog jedne osobe koja mi je postala užasno draga u to malo vremena koliko se poznajemo. 17.5. pomirile smo se. Napokon. I htjela sam da bude sve kao prije. I još želim to. Ali... još uvijek me zaboli kad se sjetim da je samo tako pustila sve. Opet testovi, mnogo mnogo testova. Knjiga napreduje. Lipanj, 2012. Kraj školske godine. Taj divan lipanj pamtit ću svakako po zadnjem danu sa najboljim osobama u mom životu, najboljim prijateljicama koje itko može poželjeti. Otišle smo u park, imale piknik i bilo je savršeno. Može li se riječima opisati koliko ih volim?! - NE! B. <3 Od zadnjeg dana škole sam sljedećih mjesec dana svakodnevno čuvala male bratiće. :D Srpanj, 2012. Pola srpnja provela sam sa bratićima... a onda sam otišla na more s mamom i tatom. Ne mogu reći da je bilo loše, ali nije se događalo ništa osobito zanimljivo. 30.7. otišla sam u Crikvenicu. Tu je počela zabava. Kolovoz, 2012. Kolovoz ću pamtiti cijeli život. Upoznala sam jednu predragu curu koja mi je postala užasno važna. M. obožavam te! Također upoznala sam najvažniju osobu u životu. Dečka do kojeg mi je neopisivo stalo... M. <3 Također, izgubila sam neke ljude. Ali... nije mi više važno. Njima nije stalo, zašto bi meni bilo?! Rujan, 2012. Počela je nova školska godina, treći sam razred sš. Moja grupa prijatelja sve je čvršća i jača. Izlasci, zabave i tako to. Prvih mjesec dana s dečkom :D Listopad, 2012. Moj rođendan.... prekid 1. Prekid 2. Pomirenje. Izlazak za rođendan... i tako to. Bilo je zanimljivo. 2 mjeseca :D Studeni, 2012. Njegov rođendan. Pa onda ona srijeda kada sam umrla od brige skoro... i 3. prekid. Prosinac, 2012. Najljepši prosinac u životu. Najdivnija zima. Najposebnija. Najljepši Božić. Sve najljepše. 4 mjeseca. 4 divna mjeseca. Najljepša... moram li još nešto reći? Dragi moji, sretan van Božić i nova godina. Zabavite se, nemojte pretjerati s alkoholom, uživajte u praznicima! Volite se i širite ljubav(ova rečenica nema smisla haha) SRETAN VAM BOŽIĆ BUHTLICE <3 Oznake: Božić, 2012, dečko, prijateljstva All I want for Chrismas is you!
Jednostavno je nemoguće opisati to... treba vidjeti, doživjeti! Veselim se maturalcu u 7. mjesecu. Idemo u Prag i Berlin vjerojatno. Ne sviđa mi se ideja o Berlinu, ali okej. Preživjeti ću. Jedino što mi je ovaj vikend nedostajalo, užasno nedostajalo, a tome je vjerojatno pridonjelo svakodnevno ljubakanje i šetnje držeći se za ruke te mnogobrojni zagrljaji ljubavnih parova koje sam viđala na svakome koraku, a to je ON. Moj najdraži. Bilo mi je užasno bez njega, pogotovo kad se nismo mogli čuti cijeli dan, tek navečer. Ali, preživjeli smo. Kupila sam mu majicu i čokoladu i medvjedića i još čokolade i nadam se da će mu se to svidjeti sve... To je uglavnom to što imam za reći. Došla sam samo tek toliko da znate da sam još uvijek živa! 30.12. ću napisati novi post, bit će to posljedni ove godine i napisat ću kratak pregled ove godine. Napisala bih 31.12., ali kod mene smo za novu godinu frendice i ja pa moram pripremiti sve :) Voli vas vaša V. :D |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
