|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
I have no idea.
Imam profil na Teen385. Nekad mi je drago zbog tog jer se često dobro nasmijem glupostima koje pišu, a još više predobrim odgovorima, ali svejedno, nekad žalim zbog tog jer je jedna rečenica dovoljna da mi digne tlak na 500. Evo primjer: "Muškarci previše iskorištavaju žene. Za njih su žene samo krpe koje bace u smeće kad ih iskoriste..." Neću stavljati više primjera, jedan je i previše. Mislim da ste shvatili svi o čemu se radi. O mišljenju većine cura o dečkima. "Svi su oni isti", "Voli te dok ne nađe bolju", "Samo te sjebe", "Svi su oni svinje." i sl. Svaka čast curama koje ne pričaju to. Bez obzira na to ko su te cure, jesu mi frendice ili ne, jesu mi drage ili ne, ovakva glupost ih stvarno umanji u mojim očima. Ako nešto mrzim, onda je to kad govore takva sranja o dečkima, a svi jako dobro znamo da nisu samo dečki takvi. 1. nisu svi dečki takvi, a 2. neke cure su još gore od dečkiju. "Prevario me, svinja prokleta, ženskaroš..." samo neki primjeri. Koliko cura ste čuli da to govore jer su ih dečki povrijedili? Okej, ima takvih, ali govori o jednom dečku onda, a ne o svima! Ja sam prva osoba koja će uvijek priznat da ima svakavih budala, ali nisu svi takvi. Ja sam okružena dečkima za koje znam da apsolutno nikad nebi povrijedili curu koju vole! Više mi je puna kapa takvih gluposti, prvo kaže da su svi dečki isti, a onda plače za nekom budalom koja nije zaslužila jednu jedinu suzu njenu. Ja sam jedna od onih koje se uvijek zaljepe za nekog kretena, ali bar ne vrištim da su svi isti. Evo primjera. Najboljeg prijatelja je prevarila cura koju je volio iako se ona prema njemu ponašala ko prema zadnjem smeću. Prijatelja je prevarila cura koju je volio više od svega. Prijatelj voli curu za koju zna da nikad ništa neće biti i za koju zna da svako malo ima drugog dečka. Prijatelja je prevarila cura za koju je bio spreman napraviti bilo kaj 5 minuta nakon kaj su prohodali. Da ne nabrajam dalje. Kad vidim kakve su cure danas(ne sve.), kakve gluposti pričaju, kakva sranja rade, kak povrijede dečka koji ih voli, kako se odvratno ponašaju prema ljudima oko sebe i sebe uzdižo do nebesa jer su najljepše i najsavršenije, žao mi je kaj sam žensko! Ja se ispričavam ako sam nekog uvrijedila. Stvarno sam živčana zbog tog i najradije bi išla vrištat nekud i razbijat nešto jer sam užasno, UŽASNO osjetljiva na takve gluposti, pogotovo kad znam kak dobri dečki postoje i s kakvim curama završe i kaj im te cure naprave. Sve vas voli i pozdravlja vaša V. :* :)
I sad se smijem još više jer mi se frend javio i reko da je danas petak 13. Slatko :'). Sad se smijem još više jer mi frendica veli da ona ima 3 deke na sebi, a ja sam polugola. Jučer, 12.1. je bio zanimljiv dan. Vidla sam uživo, prvi put, curu koju sam upoznala na blogu. Slatko :') I sad mi se frend smije jer sam polugola. I sad čitam ovaj svoj post i shvaćam da pišem o tome kak se svi smijemo. Lijepo je smijati se. Smijehom vježbamo mišiće lica. Toliko o mojoj inspiraciji za post. Šta da vam pišem? Nemam uopće osjećaj ko da sam na praznicima. Već u ponedjeljak počinje škola, nekak mi je prerano to. Tek sam se počela navikavati na to da su praznici i sad kad je najbolje, završavaju. A još nisam bila na pola kava. Nisam pročitala knjigu do kraja. Nisam pogledala sve filmove. Nisam napisala lektiru. Nisam niš napravila. Bit će ovo ubojito polugodište... 5 mjeseci. To je sve kaj moram izdržati. Izdrži V., izdrži!! Skoro sam se zabila u staklo u srijedu u dućanu. I skoro sam se ubila. Počinjem se brinuti za svoj život. Svako malo skoro padam pod auto, bus, tramvaj, padam s prozora, kreveta, stolice, lupam po zidu, padam po stepenicama, sjedim na opasnim mjestima. Nebi se čudila da padnem negdje i umrem tak. Jedu mi se banane. I nemam ih doma. Kad ih čovjek treba, nema ih, kad ih ne možeš gledat više ih ima. Danas sam s mamom bila na lignjama i primim ja sol da ih posolim i naravno da sam prosula sol po cijelom stolu. Uopće se više ne čudim. Mama mi se smijala ostatak dana. I ja bi. Okej, ovaj post se vrti oko tog kak mi se svi smiju i kak se ja sama sebi smijem. Stvarno sam... talent?  Vičem vam bok iz daleke zemlje jogurtića, do sljedećeg posta ili prvog edita koji će ovaj post dobiti :) V. :* EDIT 1. Gladna sam, hvata me alergija, vruće mi je, smijem se sama sebi sa svim drugim ljudima koji mi se smiju, imam čokoladu ispod jastuka i medenjake kraj kreveta, zdjelu u kojoj su bile kokice i bočicu s vodom. I svrbe me sise. EDIT 2. Sviđa mi se moja narukvica sa zvijezdicama iako me zvijezdice neprestano bockaju u ruku i to me boli. Zapravo, uzela sam tu seksi narukvicu i stavila na nju hrpu privjesaka koje bi trebala nosit na lančićima koji mi se uvijek pokvare prvi dan, kad ih kupim, pa ih ne mogu nosit, a ovak sve imam na jednom mjestu i sad mi je ta narukvica nadseksi. I popravila sam si sat. woohoo. I ja sam seksi zajedno s tim satom. Opet mi je vruće. Škripi mi rame. Ozbiljno. EDIT 3. Upozoravam vas da će ovo biti pomalo tužan edit. U zadnje vrijeme kad gledam, rijetko ko baš pokazuje da je sretan jer ima brata/sestru... Svi govore o tome kak ih živciraju, kak im dosađuju, kak se svađaju, kak ih ne doživljavaju i stalno neke loše stvari primjećuju. Stalno priželjkuju nešto više, ako imaju sestru, htjeli bi brata, ako imaju brata, htjeli bi sestru, mlađu sestru bi mjenjali za stariju, stariju za mlađu ili pak za blizanku. To je tužno. Trebali bi biti sretni zbog svega. Trebali bi biti sretni jer imaju sestru/brata da ih živcira, da im dosađuje 24 sata dnevno, a ne tražiti neke drugo stalno. Neki bi dali bilo kaj da imaju bilo kog. Ja prva. Cijeli život sam sama, i fali mi netko kraj mene cijelo vrijeme. Dala bi bilo kaj da imam mlađu sestru da ju maltretiram ili stariju da maltretira mene, da možemo razgovarati o svemu. Dala bi bilo kaj da imam starijeg brata koji će me branit, ili mlađeg koji će me zezat kad sazna da imam dečka. O nama jedincima stalno govore da smo svakavi, razmaženi, umišljeni, sebični, egoistični, nedruštveni, povučeni, sramežljivi... za mene su rekli svašta, ali ne obazirem se na to. Nisam razmažena, nije me imao tko razmaziti jer sam djetinjstvo provela kod bake u kuhinji dok je ona bila vani ili s njom na polju, s mamom u vrtu ili u kući gledajući ju kak kuha. Mama i tata su cijele dane bili na poslu. Bila sam osuđena na to da budem s bakom, dedom, ujakom i ujnom. I nisu me razmazili jer su malo bili sa mnom. Više sam bila sama, zabavljala sam se sama sa svojim igračkama. Umišljena nisam, jer nemam zašto biti. Ista sam kao i svi drugi, nisam savršena, daleko sam od tog... Sebični... priznajem, ponekad bi htjela sve za sebe, ali se trudim popravit to. Egoistična, priznajem, ponekad jesam. Često... ali danas, tko nije bar nekad? Nekad svi želimo da naši interesi budu najvažniji. Egocentrična, nisam. Ali se nekad ponašam ko da želim da se sve vrti oko mene. Nedruštvena, povučena, sramežljiva? Prije sam bila. I svima je teško vjerovati kad čuju da sam bila takva prije. Da me danas vide oni s kojima sam se družila dok sam bila takva, nebi me prepoznali. Totalna suprotnost. Okej, ovo nema smisla. EDIT 4. Večerala sam dva puta i sad mi je opet vruće i imam osjećaj da ću ponovno sjediti polugola. Ah, ta psiha... EDIT 5. AKO ME OVE BUBE NE UBE, NIŠTA NEĆE. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA. GLUPI ZELENI GUMB, I CRVENI I ŽUTI I NJIHOVE BUBE MUHE IL KAJ VEĆ. AAAAAAAAAAAAAA-.- Opet sam polugola i plačem jer sam kreten, ali se smijem kroz suze sama sebi zbog tog. EDIT 6. Volim vas sve. Neopisivo... ovaj blog... uz mene je već više od dvije godine. Ovo je moj "dom". Volim ga. I vas. I počet ću plakat. :* 2012, please be good to us!
Ja to ne bih rekla tako. Nova godina je samo nastavak našeg života, ne možemo se promijeniti preko noći. Nova godina nam može biti poticaj da se mijenjamo, ali ne i noć u kojoj ćemo se promijeniti. Novogodišnje odluke? Dobre, dok nisu pretjerane. Ne možemo odlučiti da ćemo se ove godine zaljubiti, pronaći dečka i sl. To mora doći samo od sebe, ali odlučiti potruditi se u školi, biti bolja osoba prema drugima i sl. je okej. Bar po meni. Ovo su moje novogodišnje odluke: -preživjeti.(tu mislim ne pasti pod auto, tramvaj, bus, vlak, bicikl i ostala prijevozna sredstva, i ostale glupo-opasne postupke.) -sanjati.(jer se snovi kad tad ostvare.) -nadati se.(jer bez nade ne možeš ništa.) -popraviti ocjene.(jer će mi jednog dana biti važne.) -biti bolja osoba.(jer sam povrijedila puno osoba.) -zadržati prijatelje uz sebe.(jer bez prijatelja nemam ništa.) -ispričati se.(svima koje sam povrijedila.) -popraviti odnos sa obitelji.(iako je već sad bolji.) -promijeniti stil.(jer su promijene dobre.) -promijeniti frizuru, napraviti neke ludo.(jer već dugo neke želim.) -preuredit sobu.(jer mi je ovakva dosadila.) -uživati u životu.(jer nikad ne znaš kad će završiti.) -zabaviti se.(jer jednog dana želim imati nešto za pričati unucima.) -prihvatit se.(jer sam ovakva najljepša i najbolja.) -smršavit.(jer imam previše kila(jedino to mi se ne sviđa.).) -kupit prejebene štikle.(jer želim jedne*.*.)p.s. sori na izrazu. -biti sretna.(jer je sreća ključ.!)  Želim vam sretnu novu godinu. Sve najbolje u njoj. Da budete sretni i ispunjeni. Da upoznate osobu koja će vas usrećiti i zadržite ju ako ju već imate. Da napravite sve što želite. Da uživate u životu svaki dan. Voli vas V. :* EDIT. Moj najveći problem u životu je vjera u ljude. Uvijek vjerujem da u svakom čovjeku, bez obzira koliko on bio loš postoji nešto dobro. Uvijek se lako povjerim ljudima. Prelako i prebrzo se vežem za ljude. Previše im vjerujem. I nakraju zbog tog budem povrijeđena. Jednom je već bilo tak. U osnovnoj. To me uništilo. Ubilo me jednostavno. Tada sam napravila ovaj blog. Blog koji je uvijek bio tu. Nikad mu nije bilo teško slušati me. Uvijek sam sve pisala tu. Dobre stvari, ali više one lošije. Kojih je tad bilo više. Bila sam sama... najbolja prijateljica živjela je kilometrima od mene, čule smo se samo vikendom zbog škole i to je to. Nisam imala kraj sebe nikog. Od tad znam koliko su prijatelji važni u životu. Znam koliko znači imati nekog. Prijatelji su mi ispred svega.Najvažniji. Znam da sam nekad svakakva. Umišljena, egocentrična, nekad stvarno samo o sebi pričam i mislim na sebe. Ali to kad sam u depri. Nekad su takva razdoblja česta, nekad gotovo da ih nema. I tad trebam prijatelje uz sebe. I ako su uvijek uz mene i tad nisu, koliko god ih trebala, čudno mi je. I tad pretjeram. I želim znat što je s njima. Jer nešto nije okej. A tvrdoglava sam i uporna. Kad zapnem za nešto, ne odustajem tako lako. I to su moje najveće mane. Sjećate se onog prijatelja o kojem sam toliko često pričala? Vjerovala sam mu. Toliko sam se vezala za njega. Postao mi je jedna od najvažnijih osoba u životu. Zaboravljala sam svoje probleme kad me trebao. Bila sam spremna ostaviti svoje obaveze da bi on bio sretan. I jednom sam pretjerala. I više ko da ne postojim. "Mogao bi se svijet malo prestati vrtiti oko tebe..." točno to mi je napisao. Iako sam svjesna da se ponašam nekad tak, zaboljelo je. I boli još uvijek. Boli to da osoba koja ti kaže da neće dopustiti da se naš presavršen odnos promijeni samo pusti sve. Da ne može odgovorit na jedno jednostavno pitanje. Ne znam jel se ljuti. Jel povrijeđen. Jel razočaran. Ništa ne znam. I to boli. Boli ne imati kraj sebe prijatelja koji ti je obećao da neće pustiti da se odnos promijeni. Prijatelja koji ti je rekao da te ne želi izgubiti. Prijatelja kojeg obožavaš i s kojim se možeš smijati, plakati, biti svoja, a da njemu ne ideš na živce. Fali mi :'(  EDIT AGAIN. Sve je ok s nama :). Pričali smo i sve riješili. Sad je sve po starom. Sretna sam! Obožavam ga! Opet sam previše paničarila. haha. Tipična ja. Ali okej. Zeznula sam. Poludila sam, imala sam neke probleme, trebala sam ga nije bio tu, kad sam ga vidjela je žurio i naravno da je ispalo kako je ispalo. A još sam ovih dana dodatno osjetljiva, znate već ;). Ja sam njemu napisala nekoliko poruka koje su ga, vjerujem povrijedile malo, jer sam u njima na neki način pokazala da mu ne vjerujem, a zapravo mu vjerujem, previše čak. Ali i on je mene povrijedio s onom porukom. Ali je rekao da nije ni njemu bilo svejedno kad je poslao to. Bio je ljut, i ja bi bila na njegovom mjestu. Mislim u onakvim okolnostima, svatko bi bio ljut, a zadnje što bi mu trebalo je frendica koja doma cvili jer misli da ju mrzi i da ju ne može smislit. Ali bilo mu je žao zbog poruke. Grizao se zbog tog, znao je da je pretjerao. Nije mu bilo svejedno. Ipak mu je stalo do mene, bar malo. I meni je do njega, puno. I stvarno ne znam kaj bi napravila da nismo to riješili. I pobogu, ubit ću ga kad ga vidim. Previše šokova mi priušti u jednom danu. Još jednom. Sve vas volim! V. :* I JOŠ MALO PIŠEM. Nemojte mi zamjerit, hepi sam. Hiperaktivna pomalo, pa ipak riješila sam sve sa onim frendom :D. I sviđa mi se slika Lady Gage na google-u. Ona na pozadini. Mogla bi cijeli dan gledati to, a da mi ne dosadi *_*. Jesam vam ikad prije spomenula da volim Lady Gagu? Zapravo, malo je reći da ju volim, jednostavno ju obožavam. Zbog nje se ne sramim pokazati kakva sam, zbog njenih pjesama ja iz totalne depre prelazim u najsretniju osobu na svijetu. Čudna sam vam ja biljka, znate... svi mi to govore. Ah, svi <3. Baš sam presretna. Ajme meni pa moram prestat. Do sljedećeg posta, obećajem, ovo je zadnji dodatak ovome postu! :* |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
