Što je zapravo sotonizam?

Zadnjih godina, potrošili smo previše vremena objašnjavajući da Sotonizam nema veza sa otmicom, zlouporabom opojnih sredstava(droga), zlostavljanjem djece, žrtvovanjem životinja ili djece, ili bilo koji čin, za koji bi idioti, luđaci, ili oportunisti htjeli da priznamo zasluge. Sotonizam je religija koja je usmjerena prema racionalnoj, i zdravoj ljubavi premo životu, kojoj se milijuni priklanjaju. Sada smo spremni za nešto novo, i radikalno. Svaki revizionistički pokret treba cilj i smjernice koje su dobro definirane, i konkretne, i koji će označiti velike promjene.
Ovaj program sa 5 točaka je definiran načinom razmišljanja, koji dopušta drugima da odluče da li će se prikloniti sotonizmu, ili ne. Svaka točka je važna za sotonističku promjenu. Kada nas netko pita: „što radimo?“, ovo je odgovor:

1. Klasifikacija- Dodirna točka svih drugih stavaka. Više ne smije biti mjesta za mit „jednakosti“, od sada se to smatra mediokritetom(osrednjost), koji štiti slabe na račun jačih. Nitko ne smije biti zaštićen od posljedica vlastite gluposti.

2. Skuplji porezi za sve crkve- Da se crkvama oporezuje sav njihov prihod i ostalo vlasništvo, odavno bi bankrotirale, a nacionalni dug bi ubrzo bio drastično smanjen. Produktivni, kreativni, i iznimni bi trebali dobiti državnu potporu. Dok god beskorisni i nekompetentni dobivaju plaću, trebalo bi ih više oporezovati.

3. Nema tolerancije za sekularizaciju religijskih vjerovanja (uvesti pod državni interes), i inkorporaciju tih religijskih vjerovanja u zakon- Za uvođenje „oko za oko“ pravnog sustava, trebalo bi kompletno restrukturirati sadašnji pravni sustav koji se temelji na Kršćanskim idealima. Uvjetna kazna bi trebala biti uzeti u obzir za bilo kojeg zatvorenika, zbog njegovog navodnog utjecaja na počinitelja zločina. Svatko prima utjecaje od onoga što radi. Žrtvovanje drugih za zločine koje nisu počinili je postao način života, način na kojih nepoželjni preživljavaju. Zbog kršćanske navike, krivljenja đavla za sve, kriminalcu se može „progledati kroz prste“, čak i zahvaliti, tako što se okrivljava „žrtveno janje“. Sljedeći sotonistički moto „odgovornost za odgovorne“, svatko mora iskusiti posljedice vlastitih djela.

4. Razvitak umjetnih ljudskih prijatelja(roboti)- Zabranjena industrija. Ekonomski „rudnik zlata“, koji će svima dozvoliti moć oko nekoga drugog. Sofisticirano i praktično robovlasništvo, i naj profitabilnija industrija od kada su T.V. i računala izmišljena.

5. Prilika da svatko živi u željenoj okolini, sa obaveznim priklanjanjem društvenim normama- Privatno vlasništvo, kontrolirana okolina kao alternativa, društvenom komformizmu (prikloniti se društvenom uređenju). Sloboda da pojedinac sam bira socijalni milje (društvo), po vlastitom nahođenju. Prilika da se pojedinac okruži informacijama koje su po njemu najzadovoljavajuće, bez ometanja onih koji bi narušili taj „sklad“.

Ovo je smanjena verzija sotonističkog načina mišljenja, tako da kada vas netko pita :“Što sotonisti rade?“, bit ćete kvalificiran za odgovor.

Najbitnija literatura koju svaki sotonist treba poznavati:

Dr. Anton S. LaVey:
The Satanic Bible(1969. god.)
The Satanic Witch(1971. god.)
The Satanic Rituals(1972. god.)
The Devil's Notebook(1992. god.)
Satan Speaks!(1998. god.)

Blanche Barton:
The Church of Satan: A History of the World's Most Notorious Religion(1990. god.)
The Secret Life of a Satanist(1992. god.)

Peter H. Gilmore:
The Satanic Scriptures(2007. god.)

U sotonizmu grijeh nema klasično značenje kao u recimo kršćanstvu. Ako sotonist prekrši neki od grijeha(a sigurno hoće, prije ili kasnije), nemora se bojati nikakve "ultimativne" kazne. Ne postoji bog koji će ga kazniti. Ovaj popis "grijeha" je također zapravo samo skupina smjernica(poput navoda i pravila zemlje) kojih bi se svaki sotonist trewbao pridržavati kako bi lakše, bezbolnije i jednostavnije živio. U slučaju da prkrši neki od grijeha potrebno je objektivno sagledati situaciju i razmotriti što ga je dovelo u situaciju da to učini. Iz svakog iskustva treba nešto i naučiti, ako ne već iz tuđeg onda barem svojeg:


1.Glupost: prvi na listi sotonističkih grijeha. Glavni grijeh Sotonizma. Šteta što glupost nije bolna. Neznanje/neukost je posebna stvar, ali naše društvo se sve više i više „valja“ u gluposti. Kult gluposti je tako uspješan zbog ljudi koji bez razmišljanja poštuju društvene dogme. Mediji promoviraju glupost kao racionalizirano mentalno stanje. Sotonist mora naučiti prodrijeti kroz društvene dogme, i ne može si priuštiti da bude glup.


2.Pretvaranje: Pretvaranje da jesi ono što nisi, može biti vrlo iritantno, i kao takvo se ne može definirati smjernicama manje magije. U istom rangu kao i glupost, što drži novac u cirkulaciji ovih dana. Čini se da je svatko netko i nešto, suprotno pravim karakternim osobinama te osobe.

3.Slijepost: Slijepost može biti vrlo opasna za sotonista. Proiciranje vlastitih reakcija i razmišljanja u nekoga tko nije spreman. Pogrešno je očekivati od nespremnih ljudi istu reakciju koju vi njima dajete. Sotonist uvijek mora imati na umu pravilo: " čini drugima što drugi čine tebi." To pravilo zahtijeva konstantnu pozornost, kako ne bi upali u iluziju da su svi kao ti. Nemojte se ničemu nadati, uvijek budite realni.

4.Samozavaravanje: Još jedan veliki grijeh! Ne smijemo odavati počast krinkama u kojima se nalazimo. Jedino kada se možemo upustiti u varanje samoga sebe jest kada je to zabavno, ali sa otvorenim očima, ali na kraju krajeva, onda to nije prevara samog sebe.


5. Konformizam društvu: Ovo je očito sa sotonističke točke gledišta. Ispravno je nekome učiniti uslugu, ali samo kada ti profitiraš. Samo budale slijede krdo, dopuštajući da im društvena dogma diktira život. Ključ je izabrati mudrog učitelja, umjesto da robujemo normama društva.

6.Uvijek poznaj sebe: Ovo može dovesti sotonista u velike probleme. Nikad ne smiješ zaboraviti tko si i što si, i kakva prijetnja možeš biti vlastitoj egzistenciji. Uvijek imaj na umu sve moguće posljedice čina. Nemoj da te zavedu lažni proroci i da potoneš zbog društvenih dogmi.

7. Prihvaćanje društvenih dogmi: Znaj da je jedan od ključnih aspekata o uvjeravanju ljudi da prihvate nešto kao novo i drugačije, kada je u stvarnost to već bilo široko prihvaćeno, ali je sada prezentirano u novom omotu.

8.Kontra produktivni ponos/ prihvaćanje vlastitih greški: Pravilo sotonizma je da ako jedan način radi za tebe, odlično, kada prestane raditi, i kada si sebe stjerao u kut i jedini način da izađeš iz tog problema je da priznaš vlastitu grešku, onda to i učini.

9.Manjak estetike/osjećaja o umjetnosti: Ovo je fizička aplikacija faktora za ravnotežu, važno je u manjoj magiji, i ne bi trebalo biti zapostavljeno. Nije joj smisao da bude zadovoljavajuća, to je ono što je. Estetika/umjetnost je vrlo osobna stvar, ogledalo nečijeg karaktera, ali postoje definirane konfiguracije koje ne bi smjele biti zapostavljene.