Pozitivka

četvrtak, 06.01.2022.

Tišina



Puno previše ljudi tišinu doživljava kao dosadnu ispraznost koju treba pod svaku cijenu popuniti. Slabo sam razumjela ljude koji su svaku tvoju tišinu nazivali nečim nepoželjnim. Tko shvaća tvoje riječi, shvaća i tvoju tišinu. Najbolje shvaćaš sam sebe, zvuči sebično, ali je tako.

Riječi su samo oružje koje većina ljudi zna zloupotrebljavati, upakiravati, prilagođavati tvom uhu da izgledaju sladunjavo i zvučno. Na djela rijetko tko misli. I dolazimo do najvećeg životnog apsurda... Kažu da preziru svaku laž, a kad kažeš istinu, rijetko tko je prihvati onakvom kakva jest.

Zato, šutnja i jest zlato. Možda ne uvijek, ali jest. Razgovor se čini kao dosadna borba s vjetrenjačama gdje nitko ne pobjeđuje. Ljudi oko tebe puno govore, a zapravo malo toga kažu. Ljudi puno govore, ali malo toga pokazuju.

Tišina - najbolja osama za umornu dušu.

Treba znati...

06.01.2022. u 14:48 • 20 KomentaraPrint#
< siječanj, 2022 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com


"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost