Pozitivka
nedjelja, 10.10.2021.
Mentalno zdravlje
Danas je svjetski dan mentalnog zdravlja.
U još uvijek aktualnoj situaciji, ali i općenito, neminovno je imati neki problem, najčešće u obliku svakodnevnog stresa. Nije sve savršeno niti smo bome superheroji koji rješavaju okolo probleme....
Toksični ljudi, negativne misli, nepredvidljive životne situacije... sve to utječe na naš život i sposobnost bavljenja njime.
Određeni posjeti psihologu/psihijatru označavaju osobu kao nepoželjnu u društvu. Svi imamo nekako vremena samo za pozitivne ljude oko sebe... Nema se vremena za tuđe probleme, osim kad dođu naši na red. Ponekad je i posjet psihologu rješenje umjesto onih "dušobrižničkih" savjeta u kojim bi drugi oko nas rješavali sve iz svog kuta, a nikako da pitaju tebe kako se osjećaš...
No, kako bilo... Svaki problem se rješava u uzroku, a ne posljedici. Da bi uzrok postao i rješenje, na svakom od nas je da svaki dan učini nešto, kako za svoju, tako i za tuđu psihu. Ono dosadno kukanje, koje ovih dana malo previše slušam oko sebe, npr., nije rješenje.
Zadovoljan pojedinac stvara zadovoljno društvo.
I, što ćete danas napraviti za sebe?
| < | listopad, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada
pozitivka103@gmail.com
"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac
Put kojim nisam pošao
U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;
I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,
A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.
Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.
Robert Frost