Pozitivka

nedjelja, 10.10.2021.

Mentalno zdravlje



Danas je svjetski dan mentalnog zdravlja.

U još uvijek aktualnoj situaciji, ali i općenito, neminovno je imati neki problem, najčešće u obliku svakodnevnog stresa. Nije sve savršeno niti smo bome superheroji koji rješavaju okolo probleme....

Toksični ljudi, negativne misli, nepredvidljive životne situacije... sve to utječe na naš život i sposobnost bavljenja njime.

Određeni posjeti psihologu/psihijatru označavaju osobu kao nepoželjnu u društvu. Svi imamo nekako vremena samo za pozitivne ljude oko sebe... Nema se vremena za tuđe probleme, osim kad dođu naši na red. Ponekad je i posjet psihologu rješenje umjesto onih "dušobrižničkih" savjeta u kojim bi drugi oko nas rješavali sve iz svog kuta, a nikako da pitaju tebe kako se osjećaš...

No, kako bilo... Svaki problem se rješava u uzroku, a ne posljedici. Da bi uzrok postao i rješenje, na svakom od nas je da svaki dan učini nešto, kako za svoju, tako i za tuđu psihu. Ono dosadno kukanje, koje ovih dana malo previše slušam oko sebe, npr., nije rješenje.

Zadovoljan pojedinac stvara zadovoljno društvo.

I, što ćete danas napraviti za sebe?



10.10.2021. u 10:04 • 20 KomentaraPrint#
< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com


"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost