Pozitivka

petak, 26.02.2021.

Pretpostavke



Nema glupih pitanja, samo glupih odgovora. Uvijek su nas učili u školi....

Naravno, to ne znači da su svi odgovori glupi, dapače... Samo uvijek iznova fascinira kako čovjek voli plivati u vlastitom neznanju sakriven u sigurnosti svojih pretpostavki. Tvoja istina ne mora biti ista kao i tuđa. Jedan mali detalj ne mora biti dio cijele slike.

Ali... ljudi rado izdvajaju detalje koji potvrđuju njihove pretpostavke. I onda nerijetko te pretpostavke postanu dio zaglupljujućih istina za široke mase, a koje to zapravo nisu. Pa ti objašnjavaj... ili možda ne? Nebitni detalji, nebitni ljudi.

A istina? Istina biva negdje zaglavljena na pola puta između iluzija i realnosti. Mnogi se vole nabacivati o istinama i iskrenosti, a sami je ne žele ogoliti.... Svi pričaju o njoj, a odjednom nitko se ne želi baviti njome.

26.02.2021. u 09:30 • 31 KomentaraPrint#


< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost