Pozitivka

utorak, 28.04.2020.

Zabranjeno kukanje



Napisana knjiga i natpis na vratima sobe sadašnjeg pape. Mudrost?

U životu kukaj i bolje ćeš proći - savjet koji sam nebrojeno puta čula. Kolike su šanse da se to ne dogodi?

Budimo realni, ne cvijetaju uvijek ruže u životu, naravno da su problemi mogući. A i držanje problema u sebi ima svoje negativne posljedice. Izjeda. Smiješak na licu je teško održavati u izazovnim vremenima.

Problem bez rješenja jednostavno ne ide. Sjediti i čekati... teško. Pogrešno je misliti da se rješenje krije baš u posljedicama.

Kako li je tek kod jednog čovjeka u odnosu na druge...

Ne valja ovo kod tebe, ne valja ono, na tvom mjestu ja bih... možda najčešća životna kuknjava....

Kada treba pitati kako si, jesi li sretan s tim i da li treba pomoć, odlaze. Toliko da ti poželiš otići od njih i više nikada ih ne vidjeti, pa slijedi njihovo čuđenje...

Licemjerje.

28.04.2020. u 10:33 • 27 KomentaraPrint#

subota, 25.04.2020.

Papir glavu čuva...



Misli se roje, slažu jedna iza druge... Kada se trebaš sjetiti nečega, zablokiraš, sjetiš se tek kada ti više ne treba.

Zato odlučih sve ispisivati u rokovnik, nije da sam baš toliko zaboravljiva, ali zna mi se tu i tamo desiti onda kada je najvažnije.... Moraš stvarno imati pročišćen mozak da sve to popamtiš.

Gledajući općenito, crno na bijelo ima dvostruku vrijednost.

Raznorazne lozinke od raznih korisničkih računa, rokovi, obračuni, planovi, poslovi, popisi, misli... ima toga dosta.

Jedino što mi ne ide na papir su popisi za kupnju. Kod toga znam što točno i to je to, a i nisam neka šopingoličarka....

Jedini problem - toliko ispišeš, da ne znaš više na kojoj je strani.

Kako ono? Budala pamti, a pametan piše.

Zlu ne trebalo...

25.04.2020. u 15:38 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 21.04.2020.

Što mi znači Blog.hr?



U zadnje vrijeme stalno neki izazov, pa da se opet prihvatim....

Što mi znači?

Mi blogeri smo toliko toga napisali na temu bloga i bloganja da je to već poznato svima i svakome. Kao prvo - pisanje. Ovo što vidite sve je moja ljubav prema pisanju, a onda i prirodna znatiželja.

Različiti ljudi, različiti stilovi pisanja, različiti karakteri. To je sve što me veseli. Istost je tako dosadna, a danas se svi grčevito trude dosegnuti taj ideal.

Blog sam otvorila slučajno jer sam imala neke neugodne emocije kod sebe. Da ga smatram "ispušnim ventilom", smatram, zašto ne? Terapija pisanjem je sasvim normalna stvar, naravno, u pristojnim granicama, a ne kao što to neki primjerci (ne)vješto rade pa bude svega i svačega samo ne o(t)puštanja. Vidjela sam granice kojih prije nikada nisam bila svjesna da ih mogu doseći. Sada mi se ne čine tako strašnima. Čudno je kako ih ne možeš uživo uopće shvatiti... Lako moguće da sam bila u krivoj okolini, pa i neki krivi ljudi.

Kažu da su virtuala i reala potpuno dva različita pojma. Istina, nema povratnih informacija, onih vidljivih osjećaja koje možeš popraiti. Ali... ovdje su također ljudi, nije ovo nikakva izvanzemaljska galaksija. Ništa drugačije nego uživo. Ono što možeš naći uživo, nađeš i ovdje. Itekako se osjeti energija ljudi. Kada radiš s ljudima, moraš biti psiholog, pedagog, sociolog i ostalih 583 zanimanja, malo izgubimo tu i tamo živce međusobno, ali sve u svemu, jedno je lijepo druženje ovdje. Blagodat koju baš i ne možeš naći uživo. Biraš one koji izvače najbolje od tebe. Netko ti se ne sviđa? U svakom trenutku možeš stisnuti onaj kvadratić u gornjem desnom kutu... Eh, da bar je to lako tamo negdje.

Ne pada mi na pamet zatvarati blog. Pišem kako mi dođe, pa makar i da je vremenski neuredno, ne valja nešto raditi jer se mora. Važno je željeti, ispadne tako jednostavno i spontano, zar ne?

Pozitivka?

Da slučajno od mene i dalje niste očekivali stalni smiješak od uha do uha, slatkorječive fraze i isforsirani optimizam. I ja sam samo ljudsko biće sa manama i vrlinama, sa različitom paletom osjećaja. To sam samo umetnula tek tako uspoređujući se s nekima. A gledajući takve stvari, skužiš kakav ne treba biti.... Ako i vidite negdje takve tragove, nisam ja....

Hvala vam.

21.04.2020. u 18:41 • 26 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.04.2020.

#ostanidoma foto-izazov 2



Kada žena uzme stvari u svoje ruke, ima da sve profunkcionira.... smijeh



(evo mene, taman da pokažem svoju drugačiju stranu od prošlog puta) belj

20.04.2020. u 16:46 • 24 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.04.2020.

Sretno!



Stavljam svoj blog na "produženi vikend". I od bloga se treba odmoriti, zar ne?

Svima koji slave, ali i onim ostalim želim sretne, ugodne, mirne i zdrave ove dane koji slijede, u krugu svojih najdražih.

Hvala unaprijed na željama, čestitkama i pozdravima (makar sam tu negdje i da ne idem pojedinačno).

Pozdrav, čitamo se i dalje.

09.04.2020. u 15:01 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 07.04.2020.

Kod kuće je najljepše...





.... ali trenutno i najzdravije.

Ne znam zašto ljudi doživljavaju izolaciju kao nešto negativno.... Kad se već ne može u potpunosti izvan svog doma uživati, može se u svom vrtu. Naravno, uz to još ide i rekreativna šetnja ili bicikliranje. Kada se mora, onda se mora. Raznih aktivnosti se uvijek nađe. Ono što ne stigneš inače, sada možeš... Jedino kada odem van kada moram, to je trgovina, moraš baš pogoditi vrijeme kada ćeš šopingirati, a tada moraš čekati dok si ljudi nabave sve što su naumili, a nije rijetkost da su sve i svašta naumili, čak i malo previše.... Plus to što su cijene nekih traženih proizvoda otišle prema gore, bome neki lijepo profitiraju u ovoj krizi, ako ništa drugo.

Da sad ne stavljam slike tih nepreglednih kolona, evo dvije od mene kao velike ljubiteljice cvijeća, koje ocrtavaju lijepo šarenilo, a i mirise.. ne znam koji cvijet bolje miriši....

Budite mi zdravi i čitavi.kiss

07.04.2020. u 16:57 • 33 KomentaraPrint#

subota, 04.04.2020.

Srce



Nemoj uzimati sve k srcu....

Uf, teško.

Srce se pokaže kao naš najbolji putokaz, iako...

Jedino što ne treba uzimati je ono bez srca.

Srce je ipak naš najvažniji mišić. Uvježbavajmo ga kvalitetno.

04.04.2020. u 12:08 • 27 KomentaraPrint#

srijeda, 01.04.2020.

#ostanidoma foto-izazov

Odred za čistoću. Napokon očišćena kuća.

(1. april)smijeh



...ili....


....nabacivanje pokoje kile, hoće li nam zamjeriti?

01.04.2020. u 15:31 • 33 KomentaraPrint#
< travanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com


"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost