Pozitivka

utorak, 31.12.2019.

Sretna nova



Spadam u skupinu koja sutrašnji dan doživljava kao i ostale dane u godini, ništa posebno, jedan sasvim običan dan u kojem se samo mijenja kalendar sa pripadajućom godinom, ali eto, ipak ću se stopiti sa starim navikama. Zadnji dani u godini su kao u knjigovodstvu gdje si ispostavljamo završni račun da vidimo gdje smo, što smo.... što smo ostvarili, a što nedostaje. Nekome je ova godina bila dobra, nekome ružna, kao i meni uostalom, ali svaki dan je očito nova prilika da se sve to zadrži odnosno popravi, a gdje neće godina nova. Zato, dragi moji, želim vam svako dobro u novoj godini, jednostavno odustajem od univerzalnog popisa želja, neka se ostvari sve što si poželite, taman onoliko da se možete nazvati sretnom osobom po nekim svojim kriterijima, ne želim suditi.

Nama blogerima želim puno kvalitetnih postova i kvalitetne komunikacije.


Zbogom 2019...

dobrodošla 2020.! Neka nam je baš ta bolja i drugačija nego njena prethodnica.

31.12.2019. u 17:57 • 25 KomentaraPrint#

subota, 28.12.2019.

Što glasnije...



Odbrojavamo sitno do kraja ove stare godine i noći u kojoj će mnogi, vjerujem, sa svojim najbližima slaviti ulazak u novu godinu. Često uz takve proslave ide i raznorazna pirotehnika (tu prije svega mislim na petarde) koja se već sada može čuti po gradu jer je od jučer dozvoljena upotreba istih, no budimo realni, to se moglo čuti i puno prije, pa čak i za badnju noć i proslavu Božića. Sve su glasnije inicijative za njihovu zabranu uopće, posebno od strane "Prijatelja životinja" što ne čudi jer ni moje mačke nisu imune na te stvari. No na stranu životinje, sve bi to bilo u redu da se puca što dalje, ali u blizini okupljanja ljudi gdje se ljudi slučajno zateknu, baš i nije najugodnija situacija. Par minuta veselja lako se pretvori u puno godina pakla. Jesu li ljudi svjesni toga ili im je važnije nešto drugo?

Da se mene pita, ja sam za zabranu, ne toliko zbog životinja, koliko zbog ljudi... Ako se baš mora, neka to bude na sigurnoj udaljenosti, a ne po trgovima, u blizini kafića, crkava i sl. Može se to i na puno mirniji način proslaviti.

28.12.2019. u 11:28 • 32 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.12.2019.

Čestitka



Mala pauza od nekoliko dana, od ovih tehnikalija, dovoljno da vam zaželim da ove dane provedete ugodno i veselo sa svojim najdražima.

Sretan i blagoslovljen Božić svima koji slave.

Čitamo se.

22.12.2019. u 17:04 • 25 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.12.2019.

Predblagdanski...

Danas mi se ne da ništa pisati, predblagdansko je vrijeme, u skladu s tim dijelim malo fotki iz moga grada, prošetala se centrom, imamo i mi naš mali advent, skromno je ipak skromno....



... uvijek je lijepo šetati uz potok....



.... plišani medo nije samo igračka, može biti i lijepa dekoracija....



.... nadam se da ste bili dobri, djed Mraz za vas ispunjava svaku želju...



... romantika na vidiku... zagrljeni, zagrljeni... kamen gori, val se pjeni.... govorili nismo ništa.... zagrljeni, zagrljeni...



... tri upaljene svijeće nagovještaju približavanje "najtoplijeg" dijela godine....



.... srca su na pravom mjestu, sve svijetli kako treba....



... Advent u malom... kuhano vino, ukusne kobasice, dobri kolači, malo meda, ukrasi za bor... još nešto poželjeti?

Pozdrav iz Samobora.

19.12.2019. u 17:28 • 28 KomentaraPrint#

subota, 14.12.2019.

Bez tehnikalija...


Budimo realni, ovo je jedna od burnih reakcija kada se ne javim na mobitel uz pitanje "koji vrag uopće imam taj mobitel?". Znam ga namjerno zaboraviti, ponekada mi samo smeta....

Bez mobitela, bez igrica, bez interneta, bez društvenih mreža.

Gdje god pogledaš, ljudi tipkaju ili razgovaraju na mobitelu, pa čak i na običnoj kavi.

Klinci masovno u slobodno vrijeme igraju igrice...

Po društvenim mrežama je sve više korisnika... lajkanje, šeranje.... Pa i u one ružne svrhe, nikada lakše.

Kakav bi bio barem jedan dan bez svega toga, jeste li pokušali?

14.12.2019. u 09:27 • 29 KomentaraPrint#

srijeda, 11.12.2019.

Odluke



Čitam post na naslovnici i uhvatim se u razmišljanju koju odluku donijeti u sljedećoj godini. Približava se kraj stare i ponovno dolazi neka nova godina, vrijeme kada je dobro simbolično početi od nule u određenim područjima. Za mene je ova godina bila definitivno najtužnija godina od svih godina u mom životu, ostala sam bez svoje najbolje prijateljice - mame. Situacija koja je iz mene izvukla podosta suza kao što nikada nije, malo sam se češće razboljevala nego inače. Godina mi je donijela neke lijepe trenutke, motivirajuće osobe, neke nove prilike za napredak i učenje... Imala sam i loših trenutaka i spoznaja da to gdje jesam nije nimalo dobro za mene i moje zdravlje. Ne želim pisati u smislu što imam, što nemam... Imaš svašta, pa osjetiš da nije to to što te zadovoljava. Fizički i psihički se osjećaš iscrpljeno. Svi pitaju "imaš li...", a ne kako se osjećaš s tim. Kako sam starija, to pitanje mi se sve više gadi. Kao da ljudi vole uspoređivati sebe sa tuđom pozicijom i onime što ima, a što nema.

Što želim?

Uvijek počinjemo od zdravlja... Naravno da si želim to. Ništa bez toga. Nemaš toga, kao da nemaš ničega. U oba ona smisla. Želim imati i dalje svoju glavu, onako slobodnu od tuđih očekivanja. Čim kreneš ispunjavati tuđa očekivanja, znaš da neće valjati i svi će odreda biti razočarani. Izgubiš sebe, uđeš u labirint iz kojeg očajno tražiš izlaz. Što više očekuješ, više se razočaraš. Želim napokon raditi ono što želim, a ne ono što moram. Kada radiš ono što želiš, takav ti rad ide sto puta bolje. Radiš sa zadovoljtsvom i daješ sto posto sebe. Da, naravno da smo danas prisiljeni raditi ono što moramo, ali mislila sam na ono što je bliže našim mogućnostima i sposobnostima. Plus to kada imaš zdravo okruženje u kojem imaš prostora za napredak, još bolje. Čim to izostane, osjećaš kao da si ostao bez kisika. Nema ništa gore nego biti u okolini u kojoj nemaš prilike za dokazivanje i izražavanje, to je po meni jako loša okolina. Svaki tvoj pozitivan napor završi krahom. I još kada ukažeš na neki problem, ti ispadneš osjetljiv i pretjeruješ. Zato nije za bezveze okružiti se pozitivnim ljudima koji motiviraju na napredak i traže skupa s tobom rješenja, a ne da potenciraju probleme. Takve osobe su kao ono sunce što se uporno skriva iza oblaka i čeka da izađe samo za tebe. Dobri ljudi.

Opet neću određeno to, to i to... Samo mislim da mi je potrebno jedno dobro resetiranje za neke nove početke. Ne znam... Tko (se) traži, taj (se) i nađe. Valjda...

Ostvarivo?

11.12.2019. u 10:00 • 34 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.12.2019.

Laganini



Svježe sa mog stola. U svako doba izgleda sjajno. Ljepota nikada ne blijedi.

Nisam mogla ne podijeliti, ne da mi se pisati u ovo tmurno vrijeme o teškim stvarima...

Samo dobra knjiga, omiljena muzika, pokoja humoristična serija, drage osobe... to su te male stvari. Za velike će stići vremena.

08.12.2019. u 15:44 • 29 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.12.2019.

Darivanje



Kada sam bila mala veselila sam se dolasku svetog Nikole i Djeda Mraza, naravno bili su to pokloni u obliku slatkiša i ne samo to, te neke male sitnice koje djeci u tom trenutku znače. Onda dođe faza u kojoj počneš razumijevati da nema nikakvih takvih likova osim u pričama i da ih utjelovljuju drugi važniji ljudi u tvom životu, ali prihvaćaš tu kulturu darivanja za blagdane jer to je tradicija koja se ne propušta. A onda te napokon uhvati faza u kojoj počneš razmišljati kako bi se ljudi zapravo ponašali bez svih tih silnih formalnosti koje nalažu blagdani... Budimo realni, dosta se u vrijeme blagdana potroši za takve prilike. Koliko ljudi od toliko zapravo misli pokloniti toplu riječ, osmijeh, suosjećanje, iskren razgovor svojim bližnjima? Ljudi se sjete zajedništva oko tih blagdana. Malo je previše neugodnih emocija i riječi među ljudima. Gdje je nestala jednostavost i spontanost? Materijalizma je ionako previše, nemam ništa protiv darivanja, ali uzalud darivanje ako ono nije od srca i onda kada osjetiš potrebu nekome izraziti naklonost. Što je s onim darovima koja se izrađuju od srca? Na takve smo zaboravili. E, takvi su neprocjenjivi.

Iako nisam vjernica, veseli me taj dio godine. Ne zbog poklona niti ičega opipljivog nego baš zbog te atmosfere, atmosfere mira i ljubavi. Da... bit će kolača, okićenog bora, poklona, nekih dragih ljudi i svega što se sjetimo upravo u to vrijeme, ali nema ništa do osjećaja topline, ljubavi, mira i zajedništva. Mislim si, kada bi Božić bio svaki dan, priča bi bila posve drugačija.... Barem si ne bi umišljali da smo bogati ako imamo nešto (također, i ako smo nešto na pravom mjestu u pravo vrijeme) i samo po sebi da je to ono što bi trebalo biti dovoljno. Čak ti ni ne treba da budeš to nešto pa da počneš cijeniti prave stvari koje su ipak besplatne...

Očekujete li puno darova?

05.12.2019. u 08:41 • 32 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.12.2019.

Iskreno o iskrenosti



Nešto posve suprotno od prethodnog posta... Mnogi će reći kako cijene iskrenost, rijetko tko će je junački podnijeti. Isto tako, prevladava osjetljivost na svaku laž, a na iskrenost dupla hipersenzibilnost.

Isplati li se biti iskren u okolini u kojoj je jedina reakcija na iskrenost ismijavanje ili vrijeđanje?

Jer ta ista okolina nesvjesno licemjerno uči pojedinca kako se samo s laži uspješno dobije potvrda.

Iskrenost je možda hrabrost, možda ludost... valjda oviseći o tuđim očekivanjima.

Nije teško razgovarati sa osobama drugačijeg pogleda, ali je zato problem razgovarati s nekim tipa "ti nećeš meni govoriti što, ali zato mogu ja tebi".

Kako znam? Desilo se po 365. put. Kažeš iskrenu o sebi, a ne o drugome (ovo kad govoriš o drugome, kao da govoriš o sebi).

Uvijek ista priča... Ako ne ispunjavaš tuđa očekivanja, preispitaj se, ti si sto posto kriv.

01.12.2019. u 12:48 • 44 KomentaraPrint#


< prosinac, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost