Pozitivka

petak, 29.11.2019.

Lažne vijesti


Pojavom društvenih mreža sve se više upozorava na prisutnost lažnih vijesti. Zanimljiv je taj fenomen... Dovoljno je smisliti senzacionalan naslov pa da privučeš ljude na klikove, sadržaj ne mora imati nikakve veze s kvalitetom. Lijepo upakirano izgleda privlačno. Mislim, lažne vijesti su postojale i puno prije nego je naziv prije par godina skovao onaj jako poznati gospodin preko bare. Nije teško razumjeti zašto postoje lažne vijesti... radi postizanja profita ili potkopavanja konkurencije, primjerice. Ne znam da li pod lažne vijesti spada ili ne, ali me sve više živciraju sveprisutni naslovi poput "nauči engleski u samo par sati putem revolucionarne metode", "riješi se ovoga, onoga brzinom munje" (ili kako već to ide). Naivčina će na sve nasjesti. I ja bih nešto na brzinu, ali bojim se da ne može.

Lažne vijesti na internetu su slične pričama koje čuješ uživo... Sve i svašta o svakome, i sad ti analiziraj što je istina, a što nije. Većinom su to priče radi priča, malo da imaju veze sa činjenicama i istinama. Ako netko ima nešto protiv nekoga, još i manje. Nije to nikakva novost. U zadnje vrijeme nastojim što manje otvarati razne naslove jer teško da moja glava može procesuirati toliko "smeća" od sadržaja, a nažalost, puni su ih portali i društvo općenito... Čitam jedno istraživanje po kojem dosta mali postotak, njih samo 18% provjerava istinitost neke vijesti koju su vidjeli/čuli što je jako mali postotak i ukazuje na činjenicu da ljudi rado dijele lažne vijesti, posebno ako su od nekog poznanika, nema razloga da mu ne vjeruju.... Što ljudi više traže lažne vijesti, toliko će ih i dobiti.

Na kome je uopće odgovornost?

29.11.2019. u 11:32 • 26 KomentaraPrint#

srijeda, 27.11.2019.

Dijeta u tijeku



Naporan dan...

Pravo je vrijeme za dijetu.

Tko nije za malo torte od vanilije i banane? smijeh

27.11.2019. u 16:50 • 23 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.11.2019.

Srce



Čudno mjesto prebivališta srca, ali ono nikada ne laže, nema se tu što... ili?

21.11.2019. u 15:35 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 13.11.2019.

Interliber







42. po redu Interliber, 2. dan, moj dolazak po tko zna koji put. Bogata ponuda, razne promocije, čak dolazi i Luka Modrić zadnji dan potpisivati svoju autobiografiju (valjda će bezbrižno moći). Knjige cjenovno upola niže, neke čak i po 3 kune, kažu, nisam ih našla. No vratila sam se bogatija za 5 knjiga, malo da si razbistrim misli. Ne moram posebno pisati zašto je čitanje dobro i to ono s razumijevanjem, pogotovo. Potiče maštu, širi horizonte, proširuje rječnik, odmor, zabava, pomaže da razumijemo.... Izaberi što hoćeš. Otvori knjigu i putuj mislima.

Odgovor na prošlo ankentno pitanje... samo okrenem knjigu naopačke, tako mi je najsigurnije. wink

13.11.2019. u 18:48 • 30 KomentaraPrint#

utorak, 12.11.2019.

Preslagivanje (2)



Jučer ste mi izmamili osmijeh na lice komentarima, nema što. Iako nemam pravilo pisati dan za danom, ipak ću prekršiti pravilo iako mi je tek za nekoliko dana 3. rođendan bloga, ne moramo u dan i sat, da presiječem malo blog dana... Da, jučerašnji post se odnosio na životne dvoboje, pogotovo na one sa samim sobom. Slažem se, život nema pravila, barem ne bi trebao imati, ali su ona sveprisutna. Ti možeš jasno i glasno izraziti svoje misli i osjećaje, ali nailaziš na tuđe prepreke. Ako ne ispunjavaš njihove ideale - trče ismijavati, vrijeđaju, viču. U njihovoj glavi je samo jedna slika i to je gotova stvar. Žele pričati istinu, a slušati laži. Zbog toga osjećaš nezadovoljstvo. Pitaš se može li se ipak uspjeti s takvim postavkama, a oni se pitaju otkuda to nezadovoljstvo. Ispadne da obično hodanje svijetom mora biti tvoja sramota. Nema gorega nego lagati sebi da bi se svidio drugima. Ponekada se gadiš sam sebi jer si prisiljen na ime mira iskočiti iz svoje kože i ući u nepoznate cipele koje ti uopće nimalo ne pristaju... a sve što želiš je samo dobar osjećaj i ništa više...

Zato je blog, s druge strane, dobra stvar, možeš se izraziti samo na svoj način. I nije stvar u dijeljenju sadržaja prema van, nego u dijeljenju s onima kojima je stalo. Mnogo je stvari izrečeno o blogu... Da li se broje godine na blogu ili broj postova, ne znam, neke sam izbrisala, a neke stvari sam poželjela izbrisati, a opet ono što nam padne na prvu, to je ono pravo, onako bez ispravka i dorađivanja. Ne moraš ništa objašnjavati, pa kome se svidi...

Hvala dragim ljudima koji svojim riječima liječe tuđe duše, isprika onima koje sam nehotice povrijedila, sigurno ne s namjerom.

Nije moglo čekati.

Ovu sam pjesmu jutros čula na radiju, nije simbolika u godinama nego riječima... bila mi je melodična za ovo prijepodne... onako bez razloga... glazba je, kako god okreneš, melem za dušu...



12.11.2019. u 11:53 • 45 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.11.2019.

Preslagivanje



Šah = život.

Jedna kriva odluka i upropasti se cijela igra. Više takvih situacija te dovodi u sumnju da se zapitaš da li imaš snage iznova započeti igru... Pobijediti sebe je najbolje pravilo, a nestrpljivost najgora taktika.

Ako igraš po pravilima šaha uz dobru taktiku, ti si pobjednik. Ako ne igraš po pravilima života, ne baš mudro, ti si gubitnik.

Mijenjati pravila ili taktiku?

11.11.2019. u 20:32 • 48 KomentaraPrint#

petak, 08.11.2019.

Jedna riječ


Opasnost.

08.11.2019. u 09:10 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 05.11.2019.

Negativan post



Da li je negativnost zaista tako postala zabavna?

Pitam zato jer često naletim na negativne i zlobne komentare u kojima se ismijava i negativistički komentira sve i svašta, a kamoli svakoga... na internetu, uživo, bilo gdje. Ljudi će prije primjetiti ako je netko debeo, raščupan, krivo se izrazio, nešto je nespretno uradio, nisi udana i nemaš djece... Neki dan sam se slučajno našla u društvu onih koji su mislili da su pozitivni i zabavni i toliko su se upleli pričom u negativnost da oni sami to nisu zamijetili. A kao trebalo je biti zabavno, kad na kraju malo (pre)iscrpno. Ako ste sve dobro napravili i izgledate savršeno, dobra je šansa da nećete dobiti nikakav komentar, pa ni onaj pozitivan. Možda i ako nije sve tako strašno, izmislit' će. Imaš mane, pogreške, neuspjeh kod sebe... odlično. Jesu li pozitivni ljudi stvarno naivni, oni koji ne žele vidjeti realnost oko sebe? Zašto bi uopće bilo pozitivno kad može negativno (realno)? Samo iskreno, molim.

Mogu li ljudi već jednom prestati pozivati se na tuđu osjetljivost i pogledati sebe, za promjenu?

Ne moramo se međusobno hvaliti i prštati na svakom koraku od lijepih gesta, ali kome treba taj sveprisutan negativizam koji ima zadatak samo ne olakšavati stvari. Jednom prilikom sam pohvalila jednu curu zbog izgleda, ostala je sva u čudu (haha, i sad ti objašnjavaj da nisam ništa "loše" mislila), ali se ipak usudila reagirati pozitivno ili jednoj osobi sam rekla da mi se baš ugodno međusobno družiti, nije sad baš lijepo reagirala, kao da nije vjerovala da ima toliki dobar utjecaj... nije moja krivica. Lijepe geste i riječi se doživljavaju kao neka loša namjera, osjetljivost, uštogljenost. Posebno su fascinantni ljudi koji bljuju vatru na sve i svakoga pa se čude zašto ne postoji nikakav napredak. Djela prate riječi. Ponekad je jednostavno rješenje ono najkompliciranije.

Naravno, teško je biti pozitivan u društvu negativnih osoba i kada ti se neke prepreke u životu čine nasavladive... Nije sve u životu tako pozitivno niti konstantno negativno. Vjerujem da je tako svakom u životu...

Pravo pitanje je... što je ono kritika bez rješenja?


(eh, svoj nik više ne komentiram, a naslov je čisto da razveselim dio publike koja ne voli na mom blogu ikakve "kritike", uostalom bila bih luda kada bi išla kritizirat pozitivnost, al' ok, neka druga priča... wink)

p.s. ajde budite pozitivni i udijelite neki savjet plus s čime najbolje ubiti prehladu koja uporno ne želi od mene...

05.11.2019. u 11:36 • 37 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.11.2019.

Zabranjeno je....



Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena.
Zabranjeno je ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog straha, snove ne pretvoriti u stvarnost.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušavati sačuvati zajedničke uspomene i zvati ih samo onda kada su ti potrebni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati vremena za ljude kojima si potreban, ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima.
Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio, zaboraviti njegove oči i osmijeh.
Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge, misliti da je njihov život vredniji od tvojeg, ne spoznati da svatko ima svoj put i sreću.
Zabranjeno je ne činiti stvari za samog sebe, bojati se života i obaveza, ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.
Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne misliti da uvijek možemo biti bolji.
Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti!

-Pablo Neruda-

Koliko mudrosti u tako malo redaka. Šteta što zaboravimo samo pokoji važan detalj... i život bi zaista mogao početi.

03.11.2019. u 16:53 • 24 KomentaraPrint#


< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost