Pozitivka

nedjelja, 29.09.2019.

Nedjelja



Manje brige, više odmora. (mada mi dan počinje vrlo rano i radno)

Nekoliko trenutaka za sebe - neprocjenjivo. Ispijanje kave, pregledavanje omiljenih blogova, jutarnja šetnja, gledanje onog lijepog cvijeća s prozora.

Sebično? Nimalo.

Ugodan dan! wink

29.09.2019. u 08:04 • 31 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.09.2019.

Institut za ljubaznost



"Budi ljubazan kada god je to moguće, a moguće je uvijek."
Dalaj Lama

Rijetko komentiram vijesti koje pročitam, ali u Kaliforniji se otvorio Institut za ljubaznost. Kažu, istraživat će zašto ljubaznost tako kronično nedostaje.

Topla riječ, iskren osmijeh, spontane pozitivne geste, propuštanje pješaka od strane vozača na zebri, pomoć ljudima kada nešto zapne, podrška u trenucima kada je najpotrebnije, činiti da se druga strana osjeća dobro i ugodno, poštivanje tuđe slobode... sve to spada pod ljubaznost...

Ma naravno da se može, samo je potrebno malo volje.

Kako ispada, ljubaznost je sve više - slabost.

Možda zaista treba prvo razumijeti suprotnost?

26.09.2019. u 20:15 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 24.09.2019.

Moć tišine



Ponosni sam introvert. Zašto ponosan u svijetu koji uporno forsira ekstrovertiranost?

Ne volim podjele. Podjele u ljudskoj vrsti znače isključivost i neke nevidljive upute kome dati koje pravo, pripisati kakve etikete i sl.

Nakon što sam pročitala i drugu knjigu istoimenog naslova od Susan Cain iz prošle godine, više definitivno ne mislim da nešto sa mnom nije u redu. A dugo sam mislila. I to sve zbog komentara i "dobronamjernih" savjeta drugih o tome kako se jedino ektrovertiran može uspjeti u današnjem svijetu. Moraš više biti pričljiviji, glasniji, nametljiviji, izlaziti van. Kada god su mi se pojavili takvi prohtjevi, osjećala sam se kao da moram biti neka sponzoruša koja mora ići za njima i klimati glavom, paziti da ih ne bi osramotila u društvu. Ma nije problem biti sve to, lako je to, problem je glumatati nešto što nisi. Problem je družiti se s ljudima koji ti ni po čemu ne pašu. Ne predstavlja mi problem pristupiti nepoznatim ljudima koje smatram zanimljivima niti poduzeti neku inicijativu kada moram. Grozno mi je raditi nešto ili pristupati nekome kada to od mene očekuju drugi, drugi lako ubiju ljepotu trenutka. Onda znam da to nije samo moje, nego je refleksija tuđih želja.

Tračeve ne podnosim, 99% me ne zanima tko s kim, gdje, što, a kao trebala bih jer ne znajući za to kao da me ne zanimaju drugi ljudi. Poštujem tuđu privatnost onoliko koliko želim da poštuju moju. Ne poštuješ me, nemoj za uzvrat očekivati moje poštovanje. Mislim da i ima drugih zanimljivih stvari kod drugih. Najviše neuspjeha kod drugih sam imala, usudila bih se reći, zbog tuđih glava koje su imale pretpostavke da sa mnom neće biti uspjeha. Njihova krivnja, a ne moja. Da bar sam im nešto napravila ili uspjela reći. Ne privlači me toliko samoća koliko me odbija ono agresivno nametanje i sirova opsjednutost slikom u javnosti. Tek ona bezvezna natjecanja tko je ljepši, bolji, glasniji, zabavniji, tko će bolje osramotiti nepopularne primjerke... Što sve ljudi rade da bi privukli pažnju drugih. Malo znaju poglupavit pred mnoštvom ljudi. Previše mira u meni budi nemir. Pričanje radi pričanja nije moj stil, a dosta me se puta opomenulo za šutnju. Da drugi više šute, manje bi bilo pretpostavki i nerazumijevanja. Dok je tim drugima se teško družit s različitim ljudima, meni ne predstavlja nikakav problem. Različitost me veseli. Ono što jedan nema, drugi pokriva i obrnuto. Teško da svi imamo sve karakteristike kod sebe. Jednostavno mislim da je različitost bogatstvo. Ne možemo svi biti isti i tjeranje drugih da budu nešto što nisu je jedna vrsta gadne torture.

Kakav bi svijet bio da nema nikakvih podjela, generaliziranja, pretpostavki i raznih graničnika ljudskih odnosa?

24.09.2019. u 16:01 • 27 KomentaraPrint#

subota, 21.09.2019.

Jesen stiže...



.... dunjo moja...

Nadam se sa što manje kiše i tmurine i sa onoliko sunca koliko u vrtu imam ovih kraljica jeseni. wink


Sok, kompot... ima li tko još dobru ideju što napraviti sa njima?

21.09.2019. u 15:39 • 23 KomentaraPrint#

utorak, 17.09.2019.

Murphologija



Tražim po netu upute kako popraviti nešto i naiđem na rečenicu da se to sigurno dogodilo zato što nam je to u tom trenutku bilo najvažnije. Da, život je niz nepredvidivih slučajnosti.... zato nije dobro planirati. Uvijek se nešto izjalovi. Odeš u kupnju, misliš kako je sve tu i zaboraviš jednu stvar, ali samo jednu pa se moraš vraćati. I onda počneš zapisivati, a skužiš da ti pola ne treba. Misliš kako imaš sve papire za neki sastanak i dobro si pripremljen, ali ne... Ili me možda to podsjeća na jednu situaciju gdje sam se trebala susresti s osobom koja je nekim čudom rođena na isti datum kao jedna druga osoba koja mi je ostala u groznom sjećanju. Tri dana sam sakupljala hrabrost da je nazovem... Moram li reći da se s tom osobom često čujem i sve završi u srdačnom tonu?

Mala očekivanja - mala razočarenja. Velika očekivanja - velika razočarenja. Nema jednog, nema ni...

U čemu je kvaka? Moraš zamišljati najgore scenarije da ispadne dobro ili...? eek

Dok razmišljam s vama, ali o nečem drugom, evo malog podsjetnika na neke tzv. Murphyjeve zakome...

- ako nešto može poći po zlu, poći će sigurno.
- ono što danas bacite u smeće, sutra će zatrebati.
- za svaku akciju postoji negativna kritika jednake veličine.
- kada naučite pravila, promijenit će se.
- pokvarena mašina radit će savršeno samo kada je serviser uz nju.
- oni koji znaju najmanje, uvijek to znaju najglasnije.
- svi dobri su zauzeti.
- ako pada kiša ili je hladno, autobus će kasniti.
- kolumna o pogreškama bit će puna pogrešaka.
- postoje dvije vrste ljudi - oni koji dijele ljude na dvije vrste ljudi i oni koji to ne čine.
- da stvari prepustimo slučaju, bilo bi bolje.
- timski rad je neophodan, omogućava da okrivite drugoga.
- ako isprva ne uspije, zašto pokušavati ponovo?
- ako niste paranoični, ne posvećujete dovoljno pažnje okolini.
- dim od cigarete uvijek ide na nepušača
- što je duža titula, to je posao manje bitan.
- jedna od stvari koju nas povijest uči je da je uglavnom najbolje ne činiti ništa i ne govoriti ništa.
- malo dvosmislenosti nikada nikoga nije povrijedilo.
- tajni izvori su vjerodostojniji.
- pretpostavka je majka svih gluposti.

...........

17.09.2019. u 22:43 • 21 KomentaraPrint#

petak, 13.09.2019.

Izgubiti sebe...



... ako izgubim sebe, izgubila sam sve....

Koji moćan stih. Wow. pjeva


Svaki moj daljnji komentar je suvišan.

13.09.2019. u 23:20 • 22 KomentaraPrint#


< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost