Pozitivka

četvrtak, 26.09.2019.

Institut za ljubaznost



"Budi ljubazan kada god je to moguće, a moguće je uvijek."
Dalaj Lama

Rijetko komentiram vijesti koje pročitam, ali u Kaliforniji se otvorio Institut za ljubaznost. Kažu, istraživat će zašto ljubaznost tako kronično nedostaje.

Topla riječ, iskren osmijeh, spontane pozitivne geste, propuštanje pješaka od strane vozača na zebri, pomoć ljudima kada nešto zapne, podrška u trenucima kada je najpotrebnije, činiti da se druga strana osjeća dobro i ugodno, poštivanje tuđe slobode... sve to spada pod ljubaznost...

Ma naravno da se može, samo je potrebno malo volje.

Kako ispada, ljubaznost je sve više - slabost.

Možda zaista treba prvo razumijeti suprotnost?

26.09.2019. u 20:15 • 21 KomentaraPrint#


< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost