Pozitivka

četvrtak, 22.08.2019.

Always look on bright side of life


Eric Idle - Always look on bright side of life


Ako je nekima moj zadnji post zazvučao malo ekstremno i furiozno, samo sam nesvjesno izbacila ono što mi je bilo na srcu, a shvatila sam da imam neke nesvjesne reakcije kada su određene stvari u pitanju, netko bi rekao nemoj to uzimati srcu, ali pitam se da li se može biti ravnodušan kada se određene loše stvari ponavljaju po istoj šabloni više no jedanput? Negdje se mora prekinuti taj krug. Ne samo kod mene, to mi čak dođe i kod drugih, valjda zato jer prepoznajem ono što sam prepoznala kod sebe. Nije mi bila namjera nikoga prozivati, da, svatko ima pravo na izražavanje, ali bi bilo jako lijepo da to bude nakon što te netko upozna. A opet, ako se ne spomenu s vremena na vrijeme takve stvari, ljudsko druženje će se i dalje svoditi samo na popunjavanje vlastitog vremena bez pravog osvrtanja oko sebe. Nisam ni ja savršena, od "krvi sam i mesa", što bi se reklo, ne kažem da ni ja nemam greške u svim tim pitanjima. Izaći među ljude samo da bi vidjeli da postojiš, a ne osjećati ih. Imati smiješak na licu da bi drugi vidjeli da si sretan i zabavan, a ne znati ga stvoriti na tuđem licu. Hvaliti se da si učinio čovjeka nesretnim. Čudan smisao postojanja čovjeka. Onaj post je bio ne zbog jedne osobe, dvije pa čak i tri, a možda i četiri nego za sve ljude. Mislim, ne one ljude kao brojke, nego jednostavno ljude. One koji ne govore da si je netko sam kriv što je drugačiji zato što je dobio nešto negativno za uzvrat. Kako uživo, tako i na blogu. Nije li pošteno biti sretan i osjećati se dobro u svojoj koži bez obzira na to tko si, pod uvjetom da ne činiš ništa loše drugome? Gledati ljepšu stranu života nego mrziti.

U to ime, evo jedne montipajtonovske, kako između ostalog idu riječi da je život sranje kada ga pogledaš, a pitanje je da li uopće može bolje sa svačije strane pomalo ili neke stvari mogu komotno ostati "zdravo za gotovo" kako bi to kao trebalo ostati jer jedna strana mora naučiti, a to nije ona druga?

22.08.2019. u 18:08 • 32 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.08.2019.

Površnost


Rekla sam da ću uzeti kraću pauzu, no eto, jednostavno ne mogu, jer moraju izaći misli iz mene… Nisam mislila ići na nikakvo more, a ako su neki počeli likovati da sam pala u nesvijest zbog njih, sreća njihova, prevarili su se.

Naime, zaintrigirali su me komentari prošlog posta, a posebno mi je upao u oči komentar kolege u kojem kaže da je on bio toliko naivan da je mislio da su mu prijatelji oni s kojima je često znao otići na piće i gablece… Da, sigurna sam kako nije jedini. Čak štoviše, mislim da je to postalo toliko uobičajno da su ljudi zaboravili posvetiti kvalitetno vrijeme jedni drugima. Lako je sjediti s nekim, piti kavu (ili bilo što drugo?), jesti, glasno se smijati, ludo zabavljati, naskakivati po plesnom podiju, tračati i razvlačiti druge kao neku žvakaću… no koliko nas ljudi zaista želi upoznati onakve kakvi jesmo? Neki bi zlobnici sad rekli da ovo iz mene progovaraju frustracije jer nisam bila popularna u društvu, a još nisam ni blizu dosega. Pa nisam… Zašto? Vani se sve vrti oko dojma, a meni su dojam i „prva lopta“ grozni pojmovi. Sve savjete koje čuješ za izlazak pred ljude su: lijepo se obuci, pričaj ono što drugi žele čuti i obavezno ne zaboravi klimati glavom. Nije ni onda čudno da ima toliko glumatanja, lažnih osmijeha, ismijavanja…

E, sada ne mogu reći da nisam te stvari katkad radila jer eto, tako je trenutna situacija nalagala, ali mi se ipak ponajmanje govori onako kako se ne osjećam i mislim. Kada sam rekla nekome da sam lezbijka, prva reakcija je bila „pa što će ljudi reći“ i „bit će ti teško među ljudima“. Nisi onako kako oni žele, ljudi odmah prave probleme. A mogu reći da sam svašta načula i doživjela, tolike bezvezne stvari da ja ni u stanju najvećeg ludila to ne bih pomislila. Ljudi svašta „lijepoga“ pričaju, valjda samo da pričaju pa zato stvore takve stvari kakve jesu, često koje veze s vezom nemaju. U zadnje vrijeme sam čula jednu stvar koja se toliko vrti da je već postala isfucana, kap koja mi je prelila čašu, ali me i ne čudi jer ljudi jedni druge doživljavaju po etiketama i raznim drugim površnim stvarima, a najmanje po sadržaju pa ispadne na kraju da ti toliko prozirno gledaš na neke stvari, a najmanje osoba koja ih izgovara. Etikete i naglašavanje da imaš to, to i to… Dobri znakovi (bez)vrijednosti neke osobe. Pa slijedi jedno pitanje – kako uopće poznavati nekoga tko tebe nije upoznao, a misli da sve zna o tebi jer je čuo o tebi iako to nije čuo od tebe? Ako niste razumjeli, čitajte još jednom. Ja još uvijek ne mogu pohvatati odgovor na svoje pitanje.

Naravno, otišla sam od takve osobe čim sam to čula bez ikakvog objašnjavanja, sumnjam da će me ikada više vidjeti. Jedan amo-tamo, očito im je svejedno. Mogla sam svašta reći i napraviti, ali ima li ikakvog smisla kada je već nekome nešto u glavi? Ne sumnjam da ovo ta osoba čak i čita … Hoće li se ispričati? Ma sumnjam jer se za te stvari govori „tako ti i treba“ (to su te stvari kada nisi ništa loše im rekao niti napravio). U redu, svi mi ljudi smo različiti, jako puno poštujem one koji nenametljivo iskazuju svoje neslaganje s mojim, s njima mi se baš ugodno družiti, rado i pitam o tim stvarima. No, ljudi kao da se šeću okolo s kojekakvim knjigama i ako odgovaraš nekom opisu u toj knjizi gledaju određeno ponašanje koje se slaže s tim navedenim opisom. Gdje je, recimo, u svemu tome bonton? Ljudi uopće ne razmišljaju o nečemu dok se njih same ne dotakne, a onda bi sigurno bila reakcija na kvadrat. Kada ljudi raspravljaju međusobno o problemima i kažeš svoje iskreno mišljenje, druga strana odmah izvlači tvoje nedostatke koje veze nemaju s trenutnom temom. Ljudi često zahtijevaju pravo na svoju slobodu, čak se i beskompromisno proširuju s njom, a tebi je rado oduzimaju. Drugi vide kod nekoga problem, odmah ga ismijavaju. Slabo se osjeća empatija među ljudima. Lakše je imati pretpostavke i lijepiti etikete nego upoznati nekoga. Ne znam otkuda primisao da će druga strana ići razbijati okove u nečijoj glavi, pa tek onda ide upoznavanje „na svježe“.

Mogla sam izvući dosta primjera koji nemaju veze sa mojim statusima, ali eto, prvo sam se ovog sjetila valjda zato jer je friški pa kada sam već pokrenula pitanje ljudi, društva i slično, ljudskoj površnosti se nikada dosta ne mogu nadiviti.

Dosta mi savjetuju da više izlazim među ljude i zabavim se s njima, a može opet pitanje….

Gdje su ti Ljudi?

18.08.2019. u 12:34 • 19 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.08.2019.

Ljudi



Da zaokružim moje "blogovanje tjedna" (nećemo pretjerivati), dijelim ovaj mali razgovor....

Tko su pravi prijatelji, nemam pojma... samo znam da mi je ugodno u društvu onih koji ne zahtijevaju od mene da se ponašam tako da bi se mogli "ponositi" sa mnom javno (prijevod: prihvaćaju me kakvom jesam), tu su za mene ne samo kada mi je dobro, znaju imati sluha kada mi je loše i znaju točno što trebaju napraviti da mi bude bolje. Da li se može još što poželjeti?


(stavljam se malo na kraću pauzu, osjećam se kao da sam se dovoljno iscrpila u okolini uživo, nailazak na granice je ponekada grozan posao.... ma, ne trebate razumjeti.... )

15.08.2019. u 13:03 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 13.08.2019.

Utjecaji...


Pratim ove rasprave na temu "influencera" i ostala sam zbunjena što je to zapravo "influencer" mada sam čula za taj pojam i pročitala. Pojavilo se nekoliko pojmova... od toga da su to oni ljudi koji nemaju drugog zanimanja u životu osim bivanja na društvenim mrežama i usput sugeriraju da nešto odjeneš po najnovijoj modi, misliš ono što misli većina itd. itd i za to dobivaju novce preko toga da su to oni koji su toliko umišljeni da vole skupljati lajkove, ispirati ljudima mozak što je dobro, a što nije, slikati se u 583 poze jer misle da su zgodni... Ili su to oni koji imaju neku društvenu mrežu pa po njoj pišu, slikaju onako samo za svoj gušt pa tko voli, nek' izvoli? Ista pitanja vrijede za blog. Samom činjenicom što pišem na blogu i praktički mogu pokupiti veliku publiku ne svrstava me u influencera, mada ne mogu reći da nisam neizravno utjecala, onako sasvim nesvjesno (zadržat ću za sebe i usput hvala im). Možeš me voljeti ili ne voljeti, prepoznati se u nečemu ili baš u ničemu. Ne žudim za lajkovima i pratećim pojavama, ali zahtijevam minimum dostojanstva, ustvari mislim da ga svi trebaju imati, barem po zaslugama. Ne osjećam se toliko moćno da bih mogla preokrenuti neke stvari, ali da imam "moć", to sigurno ne bi bilo da svi isto misle kao i ja, ponašaju se kao i ja i što sve ne jer je to stanje koje me živcira u okolini. Da li je to izvedivo? Bilo bi umjetno...

Koja je publika takvih "moćnika"? Ljudi koji nemaju svoje JA, ne znaju sami donijeti odluku, nemaju svoje mišljenje? To mi je slično onim pojavama u društvu da ljudi najčešće vole one koji su glasni u društvu i koji odlično znaju upakirati sebe kao dobri ispunjavatelji društvenih normi i još k tome ako se pojavljuju na pravim mjestima u pravo vrijeme, idealne osobe koje dobro kotiraju na "tržištu". Naravno, to tržište je društvo... Ako su posvađani s nekime i drugi su posvađani s tom osobom pa makar ne poznavali je. Ako nešto vole i drugi trebaju voljeti. Nešto rade i drugi to rade da se uklope... Što je s onim drugima? "Roba s greškom". Nešto kvalitetno predložiš, ne valja. Nešto dobronamjerno misliš, nije dobro. Nešto pametno kažeš.... ne, ne... Kako li je tek s djelima, možete samo misliti. I zašto se onda čuditi kada ima toliko pretpostavki i predrasuda koje se ponavljaju xy puta? Ti ne možeš nešto ostvariti niti se potruditi za nešto. Pitaš se što trebaš napraviti da budeš vidljiviji na tom "tržištu" i ostvariš ono što samo ti želiš, samo na svoj način, a da to ne bude sličnost s ostalima? Frustrirajuće.

Roba se treba probati, osoba se treba upoznati, svaka misao se treba analizirati, svaka priča se treba čitati...

Nije li stvar u tome da mislimo, osjećamo, govorimo, radimo, odjenemo se onako kako je nama ugodnije i to podijelimo s onima koji znaju cijeniti tu našu strast bez predrasuda? Ako usput pokupimo kakvu dobru ideju za nadogradnju, lijepo.

13.08.2019. u 00:10 • 24 KomentaraPrint#

subota, 10.08.2019.

Isprazne fraze



Lud k'o šlapa

Ružan kao pas

Lud kao kupus

Pijan kao letva

Blijed kao krpa

Glup kao stup

Prebiti kao mačku

Ljut kao ris

Gladan kao vuk

.............

(pronađi logiku)

Pokušala sam se sjetiti još, ali ne ide... Ulovim se da kažem nešto što nema veze s vezom, što na umu to na drumu. Znam kontrolirati jezik, a opet ne znam. Mada nisu sve misli koje nam padnu na pamet baš pametne kao što si umišljamo.... A opet dogode mi se trenuci kada moram prešutjeti jer nije mjesto ni vrijeme da ne ispadnem bezobrazna. Moraš, a tako ne želiš... opet muka kao u prethodnom...

Ima li smisla govoriti baš uvijek ono što mislimo? (pa kasnije zažalimo...)

10.08.2019. u 13:48 • 31 KomentaraPrint#

utorak, 06.08.2019.

Uzroci i...



Da li postoji slučajnost?

Osobno vjerujem kako se ništa ne događa slučajno. Sve ima svoje razloge. Uzrok povlači posljedicu. Ne možeš stvoriti dim, a da nema vatre. Neki problem se ne počinje rješavati od posljedica. Mi ljudi ne volimo čačkati dovoljno po uzrocima da se ne bismo pretjerano uhvatili u koštac sa problemom... Lakše je početi od posljedice i tu završiti.

Određena ponašanja također imaju uzrok. Ako ti se nešto sviđa, onda ti se sviđa. Ako ne, sigurno nije za bezveze. Odbojnost prema nekim situacijama pokazuješ jer ti se javi osjećaj koji te podsjeća zašto, a ne možeš ga baš kontrolirati... I tako sve isponova.

Neke osobe nisu bezveze u tvom životu, mora postojati razlog za to. I kada naizgled ne postoji, on je tu. Dobri ljudi te čine još boljima, oni loši su izazov i ako ga prebrodiš, čine te jačima.

Najgore je ponašati se bez razloga, imati u svom životu osobe bez razloga, raditi nešto bez razloga... mučenje...

Površno.

06.08.2019. u 21:51 • 20 KomentaraPrint#


< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost