Pozitivka

utorak, 12.03.2019.

Istina je istina...



"Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu.
- Dobar dan, reče Istina.
- Divan dan, reče Laž.
Istina zastade da vidi da li je to točno i bi točno.
- Divan dan, odgovori Istina.
- Još ljepše je jezero, reče Laž.
Istina ponovo provjeri da li je to točno i bi točno.
Laž dotrča do vode i reče: Voda je najljepša. Hajde da plivamo.
Istina dotakne vodu prstima i vidje da je zaista divna te se složi sa Laži.
Skinule su odjeću i ušle u vodu. Poslije nekog vremena, Laž izađe iz vode, obuće odijelo Istine i ode. Istina nikako nije mogla obući odijelo Laži, te počne hodati gola, a svi se počnu zgražavati kad je vide.
I od tada ljudi više vole da vide Laž obučenu u odijelo Istine, nego golu Istinu."

Kako se dogodi to da na dječju iskrenost se nitko ne uvrijedi, čak štoviše, nasmiješ se zbog simpatične iskrenosti, a na "odraslu" istinu mnogi se vrijeđaju i ismijavaju je?

12.03.2019. u 13:02 • 27 KomentaraPrint#


< ožujak, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

“Ako žudite za ljubavlju, neka vam kao mamac posluži srce, a ne mozak.”
Sándor Petőfi

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost