Pozitivka

srijeda, 13.02.2019.

Humor nikada ne umire


Sarkazam, ironija, satira, parodija, vicevi pa sve do sveopće sprdnje... Kažu da je humor odlika inteligentnih ljudi. E da, treba znati baratati s tim jer ako pretjeramo postoji mogućnost da damo i više nego dosta materijala drugoj strani. Sve dok se ne tiče nas, humor je dobar. Kada se tiče drugih, onda nam je svejedno. Pravi humoristi se znaju šaliti na svoj račun. Ima i jedan paradoks u vezi toga - ako se šališ na svoj račun, drugi znaju pomisliti kako im daješ dopuštenje da se i oni mogu neograničeno šaliti na tvoj račun umjesto da odgovore barem šalom na svoj račun. Uvijek kažem da humor treba uveseljavati, a nikoga uvrijediti i oneraspoložiti... koji je uopće smisao humora ako ćemo uporno tražiti greške kod drugih misleći kako su svi oko nas glupi? Sama ispraznost i dosada...

"Blago onima koji se sami sebi mogu smijati jer će uvijek imati dovoljno zabave."
Joseph Folliet

13.02.2019. u 17:09 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost