Pozitivka

ponedjeljak, 14.01.2019.

O popularnosti



Činjenica je da društvene mreže mogu biti koristan alat za promociju, ostvarivanje korisnih kontakata, ali i usvajanje dodatnih informacija, isto tako se lako može upecati u zamku zavisnosti o društvenim mrežama. Nisam ispočetka obraćala pozornost, ali bivanjem na ovoj društvenoj mreži sve više primjećujem kako ljudi društvene mreže znaju shvatiti vrlo ozbiljno. Koliko vidim, tako je i na drugim društvenim mrežama. To se lako može primijetiti po učestalim sukobima, negodovanjima na tuđa mišljenja i učestalosti pisanja kako komentara, tako i postova. Što više ljudi gleda, to je egu ugodnije. Što je više lajkova, više je samopouzdanja. Nisam na nikakvim drugim društvenim mrežama osim ove, ne da mi se još i sa drugim mrežama opterećivati. Zabavno je piskarati onako iz hobija i dijeliti misli sa drugima, isto onoliko koliko ih volim čuti od drugih, zato biram različite ljudi različitih stilova... red poezije, svakodnevnih dogodovština, motivirajućih misli itd. Teme mi olako padnu na pamet, nemam problema s tim ako imam volje i vremena. Kako ovdje, tako bih mogla i uživo. Čisto da zadovoljim svoju ogromnu znatiželju, ali baš ono privatno izabirem druženje s nekoliko osoba koje su mi zaista drage i ništa mi više ne treba.

No, nije mi bilo na pameti da se idem promovirati kao da sam neka supervažna osoba, više sam se u nastavku održavala nekim mini inatom zbog par osoba koje su imale čudan pik na mene bez nekog posebnog razloga. Nisam nikome rekla za ovaj moj blog, ali opet nekim čudom dosta ljudi izvan bloga zna za njega, odjednom sam slučajno postala "popularna", a priznajem, ja sam od onih koja nikada nije bila popularna.... Nisam se htjela gurati da bih bila viđena po gradu, nisam bila glasna, nisam išla govoriti uokolo ono što drugi žele čuti samo da me prihvate i da skuže da sam "normalna". Ponekada možda i jesam rekla što nisam osobno željela, ali to je bilo nužno zlo. Više sam osoba koja šuti i čeka svoje i na svoj red o bilo čemu da se radi, barem znam da je to sa sigurnošću moje, pa ispadne tako kako ispadne - kome pravo, kome krivo. Nije mi se dalo raditi ono što je glasan "luđak" zadavao da se mora raditi jer ako to nisi radio, nisi bio kul, a takvi su ti bili sve samo ne privlačni. Ako ti i jesu bili privlačni na prvu, brzo si se ohladio čim si ih čuo. Ne znaš ni što bi trebalo biti privlačno za koje znaš da su umjetni zbog samo jednog cilja. Umjesto toga, nikada nisam bila ona "prva opcija" na koju će pomisliti za bilo što.

Isključivost je bolna i zeznuta stvar, nitko ne želi biti neprihvaćen, dostojanstvo je na cijeni. Imaš dvije opcije: ili biti svoj i trpjeti razna bezrazložna gunđanja drugih ljudi ili se služiti povremenim lažima da bi lagao druge, a usput i sebe. Češće se izabire ono drugo... Što je sigurno, sigurno je. Kako se najbolje istaknuti u društvu? Govori ono što je popularno i odi to priopći što većem broju ljudi ili se pak uspoređuj sa drugima, naročito sa onima koji su nepopularni u društvu, to uvijek pali.

Da na kraju citiram poznatog Shakespeare koji sve to lijepo ocrtava: " Dobar glas je tašta i lažna opsjena, koju često stječeš bez zasluga, a izgubiš bez krivnje." Eh da, kao i sve, i to treba pošteno zaslužiti...

14.01.2019. u 11:36 • 23 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost