Pozitivka

četvrtak, 03.01.2019.

Novogodišnje odluke i želje



Iskreno, nemam ih. Ne kujem planove uvjetovane datumom. Ispisujem na papir samo obveze koje moram napraviti da ih slučajno ne zaboravim zbog previše misli koje mi se roje po glavi, ništa čudno za takav tip osobe poput mene, ali i one stvari koje vrijedi zapisati jer će ti biti potrebni za dalje,... neke dojmljive izjave, recepti, misli... Svaki puta kada sam napisala odluke na papir i izostavila neke želje jer mi je već bilo dosta razočarenja u tom području pa mi je došlo da odustanem od svega, za inat se pojavi situacija koja nenadano promijeni cijeli dotadašnji sistem razmišljanja. Ove koje sam napisala na papir, nisam dugo ostvarila zbog nekih negativnih utjecaja u okolini koji su me kočili da ostvarim ono što sam željela, a nisam mogla previše utjecati na to. Zato sam odlučila ništa ne planirati. Kada ništa ne planiraš niti ne očekuješ, život te baš iznenadi. I kada donosim odluke, odlučila sam da to budu samo moje odluke jer kada na tvoje odluke žele utjecati "dobronamjerne" osobe koje svakako znaju što je najbolje za tebe, onda shvatiš da su te odluke osuđene na propast i vrlo lako odustaneš od toga. Jednostavno ti je dosta osoba koje misle da su toliko utjecajni da mogu mijenjati sve što požele u okolini kako bi se lakše nosili s njom. Mislim da samo želim imati toliko da mogu reći da sam zdrava i sretna osoba, biti ono što želim (u prijevodu: biti JA) i raditi ono što volim i imati dovoljno da mogu dalje raditi one male stvari koje me mogu ispunjavati. I da, ništa manje važno, imati pored sebe osobe koje će me prihvaćati onakvom kakvom jesam i izvući ono najbolje iz mene, a ne one koje će se nacrtati kraj mene da mogu reći da me imaju pa će tek onda početi izmišljavati kako bi ja trebala izgledati pored njih.

To mi je dosta, a sve ostalo će doći s tim.

Zgodna anketa na naslovnici... Isto, tko to zna. Pisanje na blogu ovisi o puno faktora. Nekada imaš inspiracije pa samo pišeš, nekada nemaš pa uzmeš pauzu jer nemaš ništa pametno za napisati. Ponekada jednostavno nemaš vremena pa da još misliš i na blog. Ove svađe koje se dogode ovdje te toliko zamaraju jer te se ne tiču imaju isto utjecaja. Ne znam ni zašto bi uopće morao se ići zamarati s tim, koga briga... O nekim stvarima je najbolje ništa ne govoriti, pisati, neke stvari treba pustiti i živjeti svoj život. Još da trošiš energiju na uzaludna objašnjavanja za koja znaš da uopće neće ništa promijeniti. I tako to, i tako dalje...

03.01.2019. u 10:26 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



Opis bloga

Sve i svašta, za sve one koji razmišljaju bez predrasuda i ostalih kočnica. Svako razmišljanje je dobrodošlo, ali postoji granica...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

pozitivka103@gmail.com

"Bolje podbaciti u originalnosti nego uspjeti u imitaciji."
Anonimac

"Tajna sreće je sloboda, a tajna slobode je hrabrost."
Tukidid

"Kritiku nekog je najpogodnije činiti pred ogledalom."
G. B. Shaw

"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
Hegel

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino kada je otvoren."
Einstein



Put kojim nisam pošao

U žutoj šumi račvala se dva puta,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putujem sam, stajao sam dugo
I gledao do kuda mi pogled seže
Kako jedan nesta u gustome grmlju;

I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda mi je upravo tuda valjalo poći,
Obraslim travom što čeka nove korake
Premda nisam znao, ako pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,

A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjena sumnje zvala me je natrag.

Ovo ću vam s uzdahom jednom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se dva puta, a ja -
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.

Robert Frost