povijesne zanimljivosti
subota, 22.05.2021.
Razvoj nuklearnog oružja
Nuklearno oružje je oružje čija razorna snaga potječe od nuklearnih reakcija. One mogu biti rastavljanje atoma na dva fragmenta ili neka druga reakcija. Kao rezultat, čak i nuklearno oružje s relativno malim učinkom je značajno jače od najjačeg barutnog eksploziva, takvo je oružje sposobno uništiti ili ozbiljno onesposobiti cijeli grad.
Projekt Manhattan bio je tajni projekt američke vlade tijekom Drugog svjetskog rata s ciljem izrade atomske bombe. Projekt su vodili Robert Oppenheimer i Albert Einstein. Projekt se počeo provoditi u djelo 1941. zbog straha da Nacistička Njemačka razvija isto oružje. U američkom gradiću Los Alamosu najbolji svjetski fizičari izradili su bombu i testirali je u srpnju 1945. godine.
Projekt Manhattan bio je jedan od najtajnijih projekata tog doba do 6. kolovoza 1945. kada je izvršeno bombardiranje Hirošime s atomskom bombom" little boy". Taj događaj usmrtio je oko 200 000 ljudi tog datuma, ali posljedice radijacije odnijele su puno više života. Američka vojska bacila je bombu pod izlikom da će tako spasiti puno više života ubrzanjem kraja rata, ali većina zemalja saveznika Japana taj razlog je smatralo nevaljanim. Amerikanci su izvršili još jedno bombardiranje Japana tri dana kasnije pod istom izlikom. To je doista ubrzalo kapitulaciju Japana i rezultiralo krajem Drugog svjetskog rata. Svijet je potom ušao u razdoblje Hladnog rata. To je period trajne napetosti između zapadnog i istočnog bloka. Zapadni blok predvodio je SAD dok je u istočnom bloku glavni bio SSSR. Te dvije zemlje nadmetale su se na svi poljima, pa tako i u naoružavanju. Jedna drugoj pokazivala su mišiće s razornošću svojih novih bombi i drugih oružja. SSSR je nakon Američkog bombardiranja Japana ostao zapanjen SAD-ovim naoružanjem pa je Staljin odmah naredio izradu istog oružja.
Nakon nekoliko testiranja s obje strane SSSR je odlučio napraviti korak više i izradio je H-bombu ( hidrogenska bomba). Hidrogenske bombe rade koristeći Teller-Ulamov dizajn u kome se detonira fisijska bomba, u posebno napravljenom dijelu koji je u blizini fuzijskog goriva. Gama i X-zrake koji se oslobađaju tijekom fisijske eksplozije sažimaju i griju kapsulu u kojoj se nalaze tricij, deuterij ili litij deuterid, započinjući fuzijsku reakciju.
Neutroni oslobođeni tijekom ove fuzijske reakcije započinju konačnu fisijsku fazu u omotaču koji je od osiromašenog uranija i koji okružuje fuzijsko gorivo, povećavajući značajno konačni učinak. Takve bombe mogu imati jako razornu snagu. Najjača termonuklearna bomba ikad testirana bila je " Car bomba" u SSSR-u. Njezina snaga uspoređivana je sa snagom od preko 50 milijuna tona TNT-a. Testirana je 30. listopada 1961. godine na otoku Novaja Zemlja. Nikada nije ušla u vojnu službu i bila je samo demonstracija sovjetske moći i tehnologije u to vrijeme. Snage oko 6000 puta jača nego bomba bačena na Hirošimu, eksplozija je bila toliko jaka, da je digla gljivu-oblak visine 64 kilometra. U trenutku detonacije nastala je vatrena kugla širine 8 kilometara. Sve zgrade, kuće, građevine i stabla u krugu od 55 kilometara su jednostavno sravnjene sa zemljom i uništene do neprepoznatljivosti. U krugu stotinama kilometara, drvene kuće su spaljene, a betonske ostale bez pola zidova i svih vrata, prozora i krovova. Bomba je prouzrokovala potres 5,5 po Richteru, a udarni valovi obišli su zemlju 3 puta.
Zbog svoje razornosti svi oblici nuklearnog oružja zabranjeni su u ratovanju i ne smiju se koristiti u bilo koje druge svrhe. Nadamo se da je ona detonacija 9.8.1945. bila zadnja i da se takva katastrofa više neće ponoviti. Kada bi se danas zemlje odlučile poslužiti svojim nuklearnim oružjem to bi značilo kraj živog svijeta na planeti Zemlji.
POVIJEST EUROPSKE UNIJE
Francuska, Italija, Njemačka, Luksemburg, Belgija i Nizozemska su zemlje koje su osnovale Europsku uniju s glavnim ciljem mira u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Prvi zagovaratelj mira nakon rata bila je Europska zajednica za ugljen i čelik koja počinje gospodarski i politički ujedinjavati europske zemlje s ciljem trajnog mira.
Razdoblje osnivanja Europske unije bilo je vrijeme Hladnog rata između istoka i zapada. To se najbolje može vidjeti u Mađarskoj u kojoj je izbila revolucija i prosvjedi protiv komunističkog režima koje je 1956. godine ugušio Sovjetski Savez.
Nakon rata Europa se uzdiže ekonomski i zemlje počinju razvijati bolje međunarodne odnose. To su okrunile 1957. godine u Rimu osnivanjem Europske ekonomske zajednice (EEZ) tzv. zajedničko tržište. U šezdesetim godinama ukinuto je naplaćivanje carinskih nameta u međusobnoj gospodarskoj razmjeni država članica Europske unije.
Posljedica te odluke bila je veliki gospodarski rast u Europi. Zajednička proizvodnja hrane dovela je do prezasićenosti tržišta s poljoprivrednim proizvodima. Svibanj 1968. u Francuskoj je mjesec obilježen velikim prosvjedima.
U Parizu su studenti poznatiji pod nazivom "generacija 68" štrajkali i okupirali tvornice s ciljem cjenjenijeg položaja u društvu. Ti prosvjedi su zabilježeni kao prvi problemi unutar granica država članica EU. Prosvjedi su donijeli mnoge promjene u francuskom društvu.
U sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća dolazi do prvog proširenja unije. Točnije 1973. Danska, Irska i UK pristupaju zajednici i tada EU sa šest članova povećava broj zemalja članica na devet.
U listopadu iste godine izbija kratak ali krvav rat između Saudijske Arabije i Izraela. Taj rat ostavlja velike gospodarske probleme u Europi. Sa smrti Francisca Franca u Španjolskoj i Salazarova u Portugalu nastaju posljednje desničarske diktature u Europi.
Zbog regionalne politike EU-a uložene su velike količine novca za otvaranje novih radnih mjesta i izgradnje bolje infrastrukture u siromašnim dijelovima unije. Utjecaj Europskog parlamenta je sve jači te 1979. godine cijelo stanovništvo na prostoru Europske unije bira zastupnike u Europski parlament. Donesen je prvi put zakon za zaštitu okoliša.
Time se mijenja lice europske unije. Na vrhu poljskog sindikata pojavio se Lech Wales. Njegovom pojavom došlo je do štrajkova u gdanjskom brodogradilištu koji su obilježili ljeto 1980 u EU i svijetu. 1981. Europska unija prima još jednog člana u uniju. To je bila Grčka, a 1986. godine pridružuju se Španjolska i Portugal. Iste godine potpisan je Jedinstveni europski akt.
Tim su ugovorom utvrđeni temelji opsežnog šestogodišnjeg programa kojem je bio cilj rješavanje problema slobodnog prekograničnog trgovanja između država članica EU-a. Stvoreno je jedinstveno tržište.
9.11.1989. godine pao je Berlinski zid što je dovelo do velikog političkog prevrata. ponovno su otvorene granice između istočne i zapadne Njemačke. Njemačka je ponovno ujedinjena u listopadu 1990.
Pad komunizma u srednjoj i istočnoj Europi počelo je zbližavati europski narod. Jedinstveno tržište dovršeno je 1993. godine slobodnim kretanjem robe, usluga, ljudi i kapitala. Devedesete godine prošlog stoljeća bile su obilježene dvama ugovorima. Prvi je bio Ugovor o Europskoj uniji, sklopljenim 1993. u Maastrichtu, a drugi Amsterdamski ugovor iz 1999. godine.
Europljani su najviše bili zaokupljeni zaštitom okoliša na području EU, ali i o suradnji država o obrani i sigurnosti. Austrija, Finska i Švedska pristupaju zajednici 1995. godine.
Luksemburški gradić Schengen daje ime sporazumima kojima se ljudima postupno omogućava da putuju bez provjere putovnica pri prelasku granica. Mnogo mladih ljudi odrađuje svoj studij u drugim europskim zemljama uz potporu Europske unije. Mobiteli i internet olakšava komunikaciju.
Mnogi Europljani sada se koriste novom valutom – eurom. Tijekom ovog desetljeća sve više zemalja uvodi euro. Nakon napada otetim zrakoplovima u New Yorku i Washingtonu, 11. rujna 2001. postaje sinonim za rat protiv terorizma.
Države EU-a počinju tješnje surađivati u borbi protiv kriminala. Čak deset novih članica ulazi u EU 2004. te još Bugarska i Rumunjska 2007., čime nestaje politički jaz između istoka i zapada Europe.
Financijska kriza pogađa svjetsko gospodarstvo u rujnu 2008. Nakon ratifikacije u svim državama članicama Lisabonski ugovor stupa na snagu 2009. Njime su omogućene moderne institucije i učinkovitije metode rada u EU-u.
Europska unija zadnje proširenje doživljava 2013. godine kada Hrvatska postaje posljednja 28. članica. Nakon toga Ujedinjeno Kraljevstvo šalje zahtjev za izlazak iz unije, ali o tome u nekom drogom blogu.
