ossimpleljubica
22.05.2009., petak
MOLITVA
Neprekidno se čovjek pita kako se preporučiti Bogu bez "fige u džepu". Doneseš odluku kako ćeš činiti samo ono što će Bogu biti ugodno, pa ćeš polagano sagraditi stepenice kojima ćeš se popeti do Njegovog krila i ušuškati se u vječnu Ljubav...Ali, zapravo shvatiš kako stalno radiš stvari zbog kojih se kaješ i postupno skidaš ciglu po ciglu sa svojih stepenica u Nebo...Svako malo uprljaš svoju ljudskost nečim nedostojnim. Pihvaćajući svoju nesavršenost i ne mireći se s njom, molim Onu koja je najčišća među rođenima od oca i majke . Odabrana dati ljudskost Božjem Sinu dobila je milost biti i božanska, ali i naša Majka. Utječem Joj se u nadi i vjeri da će me zagovoriti kod Oca i Sina : "Najdraža Majko, Hodam ovom svojom vijugavom stazom već pomalo umorna od godina. Kako vrijeme prolazi, sve više mi se čini kako sam puno snage prosula na uzaludne pokušaje da nešto promijenim, da stazu izravnam, pospem ju nečim mekim, lakšim za hod. Bacajući kamenje koje mi se ponekad ispriječilo, jesam li povijedila nekoga tko je hodao kraj mene, a ja nisam bila svjesna njegovog prisustva? Kad mene netko ne prepozna mislim da je nezahvalan i bahat, a koliko puta sam ja previdjela čovjeka pored sebe? Predana nekim svojim prioritetima, koliko puta sam prošla pored vrata iza kojih je netko čekao da mu dođem i da ga vidim i poslušam? Koliko je puta sljepilo obuzelo moju dušu koja je ostala neosjetljiva na bližnjega? Ne znajući broja svojih promašaja, malena i slaba pred Tobom, molim Te daj mi još malo snage da ovu svoju stazu prođem dostojanstveno. Da makar pokušam rasti "naopako", kako kaže moj dragi prijatelj, krošnjom prema dolje, a s korijenjem u Nebu. Povedi me za ruku makar mali dio puta i usmjeri me kamo treba, da lutam što manje. Možda ću tako lakše spoznati što mi je činiti na slavu Božju, a što trebam zaobići. Tako bih rado stajala na toploj, čistoj, nebeskoj kiši, ruku položenih na mog Jedinca, sigurna da će nas oboje oprati od svega što smo nakupili putujući stranputicama bez putokaza. Sjeli bismo na kamen krajputaš, osnaženi za dalje. Nasmiješi nam se, Majko i pokaži nam put do Svjetlosti. Pomozi nam naći one izgubljene cigle da učvrstimo stepenice kojima želim svakoga dana penjati se sve više i usput biti svjetiljka svom Jedincu koji će se izgubiti ako ga Sin Tvoj ne zagrli dovoljno čvrsto da ga otme od mraka. Molim Te, zaogrni nas svojom majčinskom brigom i učini nas dostojnima primiti Duha Svetoga, jer ćemo inače umrijeti od žeđi. Pridigni me još samo malo, pa ćemo zajedno pomoći Jedincu da prohoda. Molim Te..." |
