ossimpleljubica
21.09.2008., nedjelja
MAJČINO UTOČIŠTE
|
Dunav je jutros mirno tekao, kao da je svjestan svoje silne snage. Ipak, uz svetište Gospe od utočišta, kao da je sve mirnije, staloženije, pa i ta silna voda koja stoljećima i spaja i razdvaja i hrani i potapa i odnosi i spašava... Svi sokovi što pune livade i šumarke u okruženju divne Gospe, kao da su istovremeno i bogatiji i tiši. Jutros sam Joj u srcu nosila moga Jedinca, moje najdraže, tužno biće koje čitav svoj kratki život uporno ide protiv sebe. Molila sam Ju da mu bude utočište, da mu prostre put do sebe jer ga on sigurno neće sam tražiti. I koliko sam god Bogu zahvalna što je ljudima dao slobodu da biraju, toliko sam bespomoćna u slučaju mog djeteta koje tu slobodu zlorabi od malih nogu. Jedino vjera u to da Bog zna što radi, drži mi glavu prignutu , a oči i srce ipak usmjerene k Majci dok Ju molim da pomogne. Nosila sam Joj i mog dragog prijatelja Luku, djetinju dušu predanu Bogu. Nigdje mira nema! Bio bi i u Palmi u Zagrebu i u Kalkuti s najbjednijima i u L.A. s onima kojima je duša najugroženija - odjednom. To je i pokušavao , do prije pet godina kad mu je Bog nakon teške prometne nesreće uskratio tjelesne korake, a ostavio mu razum da bi mu duhovni koraci bili korisniji. Ali nestrpljenje moga Luku tjera opet u trk, pa mora nešto duže čekati svoje tjelesne korake koji će mu sigurno biti vraćeni. Molila sam Gospu da se zauzme kod nebeskog Oca za Luku onako kako se majka zauzima za brzopleto dijete. A za obojicu molim Duha svetoga da više ne čeka i da djeluje. A Dunav teče i dalje, obogaćen za našu dragu Dravu koja grli moj Osijek. A on se odmara na njezinoj obali u ovo jesenje, vlažno jutro, strpljivo čekajući sunce da pokaže svoju lijepu, šokačku haljinu od secesijskih fasada, okićenu jesenjim zlatom iz krošanja starih parkova. I iznad svega - da pokaže svoju toplu dušu kakva je mogla izniknuti samo u Slavoniji, pitomom, prostranom i mirnom zavičaju. Ako netko posjeti moj blog, neka ga u ovo nedjeljno, rujansko jutro, zakrili Majka svojim blagoslovom i skloni ga u svoje utočište. |
