ossimpleljubica
14.08.2008., četvrtak
PRIVID
|
Neki dan sretnem svoje susjede u jednom od trgovačkih lanaca. Ona gura kolica, drži popis u ruci i prije nego nešto uzme s police upitno pogledava jaču polovicu. Pouzdano znam - doslovno jaču! A on odlučuje o količini salame za dječje sendviče, kvaliteti (cijeni) deterdženta (iako će ona već vidjeti svoje ako košulje ne budu blistave...glupača ne zna ni veš oprati...).Onda nailaze neki poznanici. Njegova ruka oko njezinih ramena. Zaštitnička, zaljubljena gesta. ("Ooooo, pa gdje ste...bla, bla bla...ma hoće Sanja kupiti neke krpice, pa usput i špeceraj..." smiješak od uha do uha, on će velikodušno KUPITI svojoj miloj Sanji krpice , već će ona to odraditi, makar - što će jij kad joj je od zadnjeg poroda dupe veće od dnevnog boravka, ha,ha,ha...) Ljubav. Prije nekoliko večeri, dok su se iz njihovog dvorišta čule glasne psovke i prigušeni glas nalik na stenjanje i obuzdavanje suza, a dječji žamor je naprasno utihnuo, sve se činilo puno - iskrenije. "Dobar dan, susjeda. I vi i nabavci?" "Dobar dan" kažem. Oni ne znaju da sam sve čula one večeri. I tako, pravimo se mutavi. Krasni susjedi. Licemjerno se smješkamo i odlazimo svatko svojim poslom. Ona će upitno pogledati u tatu dok bude u kolica stavljala čokolade. A on će naprosto natrpati roštiljskog mesa jednu tonu i piva hektolitar "jer sutra dolaze kumovi". Ljubav. |
