komentiraj (0) * ispiši * #
''..magarcu za zdravlje!''
Photo: A.Gašpar
Stara potravska:
"Ako iđeš mala u Potravlje, moli Boga magarcu za zdravlje..!"
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
''Baba tribi žire..''
Photo: A.Gašpar
komentiraj (0) * ispiši * #
''Hrvatska Narodna Banka''
Photo: A.Gašpar
komentiraj (0) * ispiši * #
''Vatrogasna jedinica Potravlje''
Photo: A.Gašpar
komentiraj (1) * ispiši * #
''Kanaetova draga''
Photo: A.Gašpar
komentiraj (0) * ispiši * #
''Prijevoz samo za vlastite potrebe''
Photo: A.Gašpar
komentiraj (0) * ispiši * #
''Gusle i guslari - Božo Domnjak''
nedjelja , 09.07.2006.
U našemu selu su se gusle oduvik svirale.
Nami, dici, je nekoć bila milina slušati guslare kako gusle negdi isprid gostionice ili dućana.
Pisme su često bile o narodnin junacin ili političke..
Bile su često duhovitog sadržaja.
Danas je u selu najpoznatiji guslar Marko Kunac - Maćonin, koji je kao majstor od zanata, čest gost na dernecima i drugim narodnim veseljima..
Ovo nije njegova slika...
Gusle u Hrvatskoj
Gusle su u Hrvatskoj rasprostranjene u dinarskom kulturnom području, i to najviše u dalmatinskom i primorskom zaleđu (od zaleđa Dubrovnika, doline Neretve, po Dalmatinsloj Zagori, Ravnim Kotarima, Hrvatskom Primorju, te Lici, Krbavi, Kordunu, sve do zaleđa Senja, a značajna mjesta su i otoci Korčula i Hvar), iako se danas tamo vrlo rijetko može čuti svirka na guslama, jer živućih guslača je vrlo malo, a na nekim područjima ih više i nema.
Posebna zanimlivost i jedinstvena pojava na hrvatskom etničkom prostoru su bile gusle "s dvi strune" kod Hrvata (Bunjevaca) u Lici.
Nažalost, tamo gdje je nekad guslaštvo (guslarstvo) bilo najviše razvijeno kao u srednjoj Dalmaciji(kako po vrsnoći svirke i ljepoti napjeva, tako i po ljepoti i tekstualnoj sadržajnosti samih pjesama- npr.
"Hasanaginica" iz Imotske krajine ili pak cijela pjesmarica "Razgovor ugodni naroda Slovinskog" od fra A. Kačića Miošića- prema mišljenju slovenskog etnomuzikologa M. Murka), guslačka tradicija je sada na samom izumiranju i postoji opasnost da uskoro potpuno nestane (na sveopću hrvatsku sramotu).
U čast pokoljenjima neznanih hrvatskih guslača i narodnih pjesnika pomenimo samo jednog među najvrsnijima: Božu Domnjaka iz Potravlja u Ceninskoj krajini (a koliki je broj onih kojima hrvatska znanost nije zapisala ni imena ni prezimena).
Preneseno iz: http://enciklopedija.net/topic/Gusle.html
komentiraj (1) * ispiši * #
''Svilaja, naša lipotica...''
Naša planina Svilaja je naš ponos i dika.
Da nje nema vitrovi bi naše misto davno otpuvali.
Bukve i grabovine na obroncima ima dovoljno da nam zime ništa ne mogu.
A, ima i kljena za naše meštre od balota, kosišta, drveni kašika, i druge "japije", kako oni to nazivaju.
Sve što naprave, prodaju suboton u Sinju, na pazaru, kod peškarije.., a odu i u druga mista, kad je niki "dernek"..
Meni je moja Svilaja draga, jer je visoka i tajnovita, lipo je vidit u proliće, a i zimi....
U Domovinskom ratu, pružila je utočište mnogim braniteljima koji su sa dvogledima mogli vidit svoje zapaljene kuće u okupiranom selu.
A mogli su i gađat okupatorsku vojsku minobacačin i drugom artiljerijom.
To su i radili, tako da zlotvora više nema.
Photo: A.Gašpar
Svilaja (1508 m/nv)
"S obzirom da su nas danas neodgodive obveze nažalost spriječile da vikend provedemo u planini, prisjetit ćemo se našeg uspona na vrh Svilaje, dana 06.11.05.
Svilaja je jedna od najviših hrvatskih planina, s možda i najljepšim vidicima kod nas
, ali je u planinarskom smislu gotovo potpuno zanemarena.
Mine
Razlozi njenom zapostavljanju ponajviše leže u činjenici da su na njenim obroncima bili vojni položaji tijekom rata, pa je znatno zagađena minama(!!!)
Posebno treba izbjegavati stazu iz Maljkova, kao i sve staze sa sjevernih obronaka Svilaje, iako se navodno tom stazom kreću pojedini lovci.
Ali činjenice su da ta staza ipak nije razminirana, a osim toga je potpuno zapuštena u ovih zadnjih 15 godina, pa je vjerojatno i teško prohodna.
Sigurni pravci
Ipak postoje dva sigurna pravca za uspon prema grebenu.
Jedan je iz sela Ogorje, a drugi iz Zelova.
Mi smo se odlučili za ovaj potonji.
Uspon
Tako smo odlučili približiti se što bliže samom vrhu. Iz Splita smo krenuli u 11.15, a na početak staze stigli u 12.20.
Odmah na početku me ugodno iznenadila ploča "Svilaja" na cesti u Zelovu, koja je označavala gdje treba skrenuti sa ceste i time spriječila naše lutanje po selu u potrazi za nekim tko će nam objasniti kamo dalje.
Od tog mjesta smo se vozili cca. 5 km po dobrom šumskom putu do planinarskog doma pod Orlovim stinama, koji je inače još uvijek u izgradnji.
A onda još 2 km do mjesta gdje se napušta makadam i počinje uspon prema vrhu Svilaje.
Staza kroz izgorjelu bukovu šumu je izgledala zastrašujuće, ali smo srećom ubrzo izbili na proplanak.
Dalje putem smo susreli dva lovca i njihovog psa, ali apsolutno nijednog planinara.
A vrijeme je bilo kao stvoreno za planinarenje.
Lovci su vjerojatno došli iz pravca Ogorja, jer smo pored velikog pojilišta na zaravni ispod samog vrha uočili veliki kombi i Ladu Nivu.
Do pojilišta i kućice razrušenog krovišta vodi makadamski put, za koji nismo ni znali, a niti je na karti ucrtan.
Eto, tako do vrha mogu i oni kojima je isključivo do uživanja u vidicima.
Na vrhu za 1 sat i 20 minuta
Ukupno nam je za uspon trebalo 1.20 h uz učestala zaustavljanja zbog slikavanja prekrasnih pogleda na Peručko jezero, Dinaru, a i mnogo daljih planinskih visova.
Na vrhu se nalazi betonski stup s natpisom vrha, a u blizini je i žig.
Za one koji skupljaju žigove u planinarskim dnevnicima, nalazi se u stijeni dva metra jugozapadno od stupa."
Preneseno iz http://www.blog.hr/print/?id=1620820196
komentiraj (0) * ispiši * #
''Peručko jezero - naše more plavo''
Nami u Potravlju more ni ne triba kad imamo naše Peručko jezero!
Našin didovin je bilo krivo kad je pedeset i nike godine vlast odlučila napravit branu i `idrocentralu na rijeci Cetini koja je iz Vrljike priko našeg polja tekla u more.
Polje je potopljeno i nastalo je akumulacijsko jezero od kojeg i dan danas cila Dalmacija dobiva struju (sitite se Domovinskog rata, kad su branu zauzeli "nekrsti", kako je bilo ciloj Dalmaciji brez "letrike"!).
Naši didovi su za potopljenu zemlju dobili drugu u Slavoniji ili u Sinjskom polju.
Niki su dobili i "gaste".
Kako je ko tijo.
Meni je, eto, drago, šta je sad tute jezero i šta se svit more bresplatno kupat kad mu padne na pamet.
Ma, vidide, kako nan je lipo jezero!
Photo: A.Gašpar
Prije Domovinskog rata je bilo puno kupača na obalama našeg jezera, jerbo je bilo puno mladi...i bilo je veselo, čak su niki i priplivavali na drugu stranu, na Zasiok, a mi ostali bi in se divili i pitali se jesu li "ludi"...
Danas, osim kod Laze, nema puno kupača, tek poneki fanatični ribolovac..
komentiraj (1) * ispiši * #
''Fra Jakov Viro - naš župnik''
Popularnog pra Ivana Dotura, koji je primišten u Otok, zaminio je skromni i vridni "otočanin" - pra Jakov Dževrnja Viro kojeg vidite na slici.
Photo:I.Gašpar
komentiraj (2) * ispiši * #
''Crkva svetog Filipa i Jakova, u Potravlju''
Ovo je doli naša crkva, svetog Pilipa i Jakova, kako je naš svit nazivlje.
Crkva je stara nikoliko stotina godina, lipo na zvoniku piše, dođi i pogledaj.
U domovinskome ratu je stradala od bande četnika ili od jugo-vojske, svejedno.
Sa sjeverne strane su je probili tenkovskon granaton, tako da je nastala ogromna rupetina.
Iznutra je, takođe, sve uništeno i opljačkano od bezbožničke, srpske ruke.
Photo:I.Gašpar
Bogu fala, i našin svecin, crkva je poslin rata brzo obnovljena, što od pomoći švicarske vlade, što od naše, a bome i od talijanskog grada montemarćana..il tako nikako.
Tadašnji župnik, fra Ivan Dotur je ima čast i sriću, blagoslovit završetak radova i otkrit spomen ploču zahvale našin donatorima.
komentiraj (0) * ispiši * #
''Bičin Grad''
subota , 08.07.2006.Na slici dolika morete vidit naš Bičin Grad, iliti tvrđavu "Potravnik" kako je stručnjaci zovu.
Nisan nikad bio gori na vr`u,a tijo san.
Pogotovo, dok san iša u obližnju osnovnu školu koja se zvala po nikom partizanu, Jerku Lovriću - Srđanu.
Bog mu duši prostio, al` u našemu selu je bilo i puno časniji vojska od rečeni`, partizana.
Baba mi je toliko puta pričala kako se svit u selu, u vrime prizadnjeg rata, najviše boja, upravo "titine vojske".
Photo:I.Gašpar
Navodno su se današnji "potročani", doselili ovde u 17. stoliću iz Travnika i okolice, bižeći prid turskon sabljon.
Tute su saziđali sebi tvrđavicu i nazvali je Travnik, po mistu oklen su došli, a naselje u podnožju tvrđavice Potravnik.
Kasnije je otizi slova nastalo POTRAVLJE.
komentiraj (0) * ispiši * #
