driving sideways
20.09.2007., četvrtak
i' ve always put my cards upon the table...
|
oh my life is changing everyday every possible way though my dreams, it’s never quite as it seems i know i felt like this before but now i’m feeling it even more because it came from you da je bilo po mojim snovima, ne bi sigurno ispalo ovako... komplicirano i na kraju svakakvo samo ne normalno. reko je nekoc davno stari prijatelj mojce rapo: "samo covjek ima visinu s koje moze pasti." brijem da nie stvar u visini nego u pripremi pada. ako si dovoljno snazan (lud, il sta vec) da probas to prokuzit, mos se vrlo lako izvuc, dignut natrag, sta vec... ne mora ta visina na kraju karajeva bit tak velika ni strasna... if you, if you could return don’t let it burn, don’t let it fade i’m sure i’m not being rude but it’s just your attitude it’s tearing me apart it’s ruining everything and i swore, i swore i would be true and honey so did you ponos je jedna super stvar. al zna bit kompliciran kad je u prevelikoj mjeri. zakljuce ljudi da ga je previse, al onda kad razmislis ponovno, ma nie to tako strasno, to je dobra stvar, a dobrih stvari nikad previse, jel? e pa nista nie dobro u prevelikim kolicinama! tesko je ljudima rec... bilo sta... a onda jos manje nesto sta ne valja... i tesko je prijec preko toga... razumijem i to, al ne razumijem da ne mozes ni probat. but i'm sorry if i do insult you. i'm sad, not sorry, about the way things went, and you'll be happy and i'll be forsakin' thee. i swore i'll never feel like this again. nakon 500 super stvari mozes s jednom krivom sjebat svih 500. jebote, da na taj nacin funkcionira vojska, uvijek bi neprijatelji bili na dobitku... al i nakon toga... bar ja vjerujem... friends are always worth a try |
