…vještica
sa tisuću lica…
…u kraju gdje sve prividno je,
nekada davno, a i danas živi,
bez duše i srca, vještica,
žena sa tisuću lica…
…u jutrima bez izlazaka Sunca,
u noćima bez zvijezda i mjeseca,
iz daljine čuje se njen glas,
kao da u snovima priziva nas…
…na izvoru čarolije prokletstvom umivena,
što si joj bliže, to si joj dalje,
još mi pred očima izmagljena sjena,
vječno mi prekida primirene sanje…
…i svašta bi vam o njoj rekao imat'
a Riječ zapne u grlu pa stane,
kad se sjetim počnem beštimat',
što prije da zaboravim te dane…
  
…onda se sjetim mudrih Riječi,
ako je voliš, ti češ je pustit,
još i danas u meni ječi,
strah me još jednom izustit…
…davno su otišle lastavice,
davno su okopnile pahuljice,
davno su gorjem ostrmjele litice,
samo još ona mijenja svoje lice…
…sad me traži u oblacima,
prevrće po ostatcima,
privid sam u šafranima,
okovan ruzinavim lancima…
…dugo ne ispraćam vlakove njene,
nek' tračnicama odlaze u polja žitna,
drhtajem u oku ne gledam u daljine,
kako tamna mrlja, postaje točkica sitna…
posrnuo…
|
