Leave all hope yee who enter...

Nakon nekoliko kenjastih postova mislim da je opet vrijeme za jedan konfliktni...
Tema je kao sta ste vec vidili, osim ako ne patite od amnezije, cajke tj. sveopca frka koja se dize oko njih i s njima. Prvo da nesto odma rascistimo... cajke i narodnjaci su dva razlicita pojma i pazite na tu terminologiju u komentarima.... cajke su van ubiti turbofolk priko granice(SiCG i BiH), narodnjaci su naši (Halid Bešlići sl.)... E sad... Cajke su svuda oko nas, you can´t run away, i to je ciinjenica. Jedino mi nije jasno zasto su svi oni koji ih TOBOŽE ne slušaju seru toliko po njima... zasto svima toliko smetaju te jebene cajke...

What a day... Jutros sunce, popodne oblačno, a sada ne vidim kakvo je jer je mrak ... Znate onaj feeling koji se pojavi kad sve obavite kako treba, napravite i neke dodatne stvari, stvarno se potrudite, organizirate i na kraju ste zadovoljni sami sobom i onim što ste napravili kadli vam dođe netko i počne srat radi nečega što nema veze sa životom, neke gluposti tipa "zašto je pepeljara na desnoj, a ne na lijevoj strani!?" ... E taj, upravo taj feeling frustriranosti mi je poremetio jutro (sjetih se sad Camusa: "poremetio ravnotežu dana") i ostatak dana sam cijela štufa ...
E i onda ti mater kaže da joj nešto izvadiš iz torbe i tebi pod ruku prvo dođu one tablete koje sam bila spomenila prije par dana. Samo što nije aspirin kako si ti Sejo reko, nego je Normabel ... Ovo je sve otišlo kvragu...

Kisa pada satima
ti pred mojim vratima
Sto puta ti i govorim necu da ih otvorim
okreni se i odlazi sto pre...

Ajme napokon san se lipo naspava, od 3 do 7 ipo (popodne). I bas san super raspolozen...

E sta se danas desilo... ubiti ne mora bit danas moze i jucer, i sutra... ma kad vas je kod volja... enivej... Zar ne obozavate kad vam se dogodi sljedeca situacija:
dogovorite s nekin na kavu da malo popricate, kako bog zapovida, jer to vec niste napravili sto godina... a kad ono eto ti cila neka bagra dolazi na kavu... mislis: "aj, bogati, nema veze ovi put, ic cete sutra i gotovo, danas cete lipo bit sa cilon ekipon, kad je vec tu ... ajde pribolit ces tu kavu... ni prva ni zadnja takva...." Al sta se dogodi... Onda se neke dvi/dva (kako vas volja) koji su dovukli tu cilu bagru tj. ta je bagra dosla s njima, odluce lipo pribacit za drugi stol tj. servraju svima prvoklasni odjeb... I sad dolazi do sukuba unutar glavnog lika ove radnje.... sta da napravi... Da im, kao sto je vec neko to tako lipo napisa, poblize upozna glavu sa strukturom najblizeg zida??? Na tome ostajem to je nekako najzinimljivije... vase prijedloge rado cu razmotrit.... tako pisite... znaci tema je: kako rijesiti gore navedeni problem....

Eh, znam, sad ćete mi ocrnit post i reć da sam izgubila onu zločestu stranu, ali eto, ovo je čisto odraz današnjeg dana i dokaz da se actually obaziremo na život. Vas dvoje ste u bedu, ja nisam, ali nema veze, za potrebe ovog posta bit ću i ja u bedu. Započeli smo današnju temu o našim promjenama, ali se ona zadržala pretežito u okvirima seksa i živaca. Zanimaju me, ljudi, one stvari koje ste uočili kod sebe, one promjene o kojima uživo i ne biste baš najradije pričali, ma iz kojeg razloga, ona vaša najdublja razmišljanja o nekim životnim stvarima. Pišite.

Sinoć kad sam došla doma htjela sam vam poslati SMS, ali samo toliko brzo zakomila da nisam uspjela doć do kompa :P Sinoć mi je bilo tako lijepo da sam još uvijek pod dojmom. Alma i Zucho će se sigurno pitat što se to tako posebno zbilo da bih se tako osijećala. Miješano meso, vožnja, kafić, razgovor, ništa se od toga ne doima tako posebnim (dobro, osim miješanog mesa hehe :)). E pa, stvar je u tome da sam u zadnje vrijeme bila masu zbunjena, prekinula sam veze s jednom ekipom i počela bit svugdje i nigdje. A taj osjećaj ne volim, previše je toga tu nepoznato, previše novih informacija, previše nedovoljno poznatih pogleda. I onda mi se javio onaj osjećaj ćežnje za izgubljenim prijateljima, onaj mehanizam koji ničim pokušav pokrpati stvarnu prazninu. I bila sam stvarno u dubini sebe tužna, bez osjećaja pripadanja. I onda sam se sinoć našla među naizgled totalno novim ljudima (osim Alme) i osjetila sam da negdje pripadam. A kako i ne bih kad je oko mene se bilo puno ljubavi. I koliko god možda promatračima izgledalo da sam ja bila suvišak zaljubljenoj četvorci (+ još 2 para nogu za susjednim stolom, fiiino) ja sam bila sretna. I zato vam hvala :)
"Que bien se que en tu corazón tengo un lugar."
ps: Sejo, nemoj crnit ovaj post jer ga nisam napisala iz zajebancije.

Iako je ovaj post prvobitno treba bit posvećen kruhu svete Zore, koji je obiljezio danasnja dan, ja san se ipak odlučia za malo trivijalniju temu.
E, o cemu ce se raspravljat.... Pa pod prvo koliki je upce rezultat? Jesu li se zene uspile izborit za svoju, toliko željnu ravnopravnost, ili jos uvik debelo zaostaju i kaskaju nad dominatnim muškarcima... Na emotivnom planu jel žene još uvjek prednjace u svojojim manipulacijama ili su i tu pocele gubit, uostalom kao i uvjek u svom zivotu....

Mislin da je stvarno bilo vise vrime za novi post!
Pa evo ga....
Tema, tema, tema........
Aj neka bude nada! Ne nada, ka moja baba, nego nada ko nada (kurva - vecina je tako poznaje). Inspiraciju za ovu temu dobija san od jedne novorođene veze u mojoj blizini, ali također i od svih onih luzera sta su se isli kladit sa mnom, pa su naravno, POPUSILI i to debelo!!!! Mislin svi se mi nadamo i to je o.k. triba nan nesto da bi docekali sutra, nada umire zadnja, bla bla bla bla bla (ovde spadaju sve one glupe izreke kojima se tjesite!). Ali dvije kategorije nekako su najuvjerenije u tom svom nadanju.
1) ZALJUBLJENI – nema mi nista ljepse, slađe i dražesnije od pogleda, mazenja, hihotanja... novog para. Da im kazete da ste im ubili mater i obisili in je u ormar, oni bi vam se nasmjesili i kimnuli glavom (pod uvjetom da su vas CULI) i rekli da nema veze, jer sutra je novi dan! a kad ih pitate kako to – "Ja sam zaljubljen/a, ti to ne razumis...." Moran opet napomenut da je to naprosto predrazesno!
Jadnici, zive u svijetu iluzija i nadaju se kako ce im vjecno bit ljepo (dok ih smrt ne rastavi, ili bar dok jedna strana drukcije ne odluci), e pa nece i sta se prije spustite na zemlju bit ce vam puuuuuuuuuuuno lakse, nista nije vjecno i to sta se vama cini da ste sretni niste – to vam je samo NADA da ste sretni. Al dobro, ko voli nek izvoli...
2) KLADIONICARI – e oni su stvarno veci luzeri od gore navedene kategorije. To klađenje mi nije nikad bilo jasno, zasto se ljudi klade kad nisu sigurni da ce dobit! Nemojte molin vas sad govorit da to rade radi uzbuđenju, ovisnosti, zarade – ako to oće mogu se fiksat, gledat pornografiju, kurvat... al ionako nisan mislia na one freakove sta vise po sportskin kladionicama cili dan, nego vise za tzv. prijateljske oklade, tipa aj os se kladit da ceu spusit asa, da ce prekinut sa curon/momkon, i sl.
Ja takvu, pravovaljanu, okladu jos nisan izgubia, koliko me sjecanje sluzi. A, kako? Lipo! 90% ih je za pocetak preglupo da bi skuzili u kakvu okladu su se upustili! Potrebno je samo sklopit okladu tako da je ne mozete izgubit! al da sad ne seren previse o tome... Najjaca su mi njihova NADANJA - pogledi, pa samoohrabrenja kako ce oni sigurno dobit tu okladu, jer je preglupa i da pocnem pripremat, sta vec treban po okladi.... a je se samo smjeska i kiman klavom i gle čuda pobjedin ih!!!! A onda kad ih ž
NADA napustila jebu sve po spisku i bidni nerviraju se i bla bla bla bla
Ajme dopizdia san sam sebi vise....
Aj jos pouka za kraj:
Znaci – Ne nadajte se previ se jer nada iako umire zadnja, ona je kurva i umire od sifilisa!!!!!