|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prave riječi na pravom mjestu mogu zavesti, oraspoložiti, nasmijati, vratiti nadu, uništiti, stvoriti, odvesti i vratiti...sve samo ovisi o govorniku i slušatelju!!! Have fun!
POVRATAK
Dobriša Cesarić
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Za meni bitne...
Etiketa za frenda:
100% poseban!
boja: vesela
vrijednost: neprocjenjiva
made in: my heart!
čuvati: od svega!
voljeti: do neba!!
Ines
=> mrak blog, jako simpa cura!!! =)
Glumica
=> nedavno sam pronašla njen blog i oduševila se kako piše! Rijetko kad me nešto ostavi bez teksta, eto, ona je uspjela! =)
[ Laetitia Dale
=> pjesme koje dušu diraju i savijeti koji zlata vrijede... =)
Soundclick
"I NIJE POSTOJAO TRENUTAK.
SAMO ON I JA NA NEKIM NESRETNIM DIJELOVIMA PUTA.
U SVIJETU BEZ SVIJETA...
BEZ STVARNOSTI SMO SA OSMIJEHOM NA USNAMA U SITNIM NOĆNIM SATIMA KADA NE POSTOJI NIŠTA OSIM SMIJEŠKA ISPOD OBRVA.
I TIŠINA...
TIŠINA PREKINUTA UDARCIMA NAŠIH MALENIH SRDACA DOK LEŽIMO U ZAGRLJAJU JEDNO DRUGOGA, BEZ RIJEČI, BEZ GLASA...
U SVEMIRU GDJE SVAKOM MI RIJEČI PARA KOŽU I DOLAZI DO UZAVRELE KRVI MOG SRCA, DRŽEĆI GA U RUCI, NJEŽNO POPUT NOVOROĐENČETA, OPREZNO DA GA NE POVRIJEDI...
I SAMO ME PREPLAVI SIGURNOST I SRČEKO VIŠE NE LUDUJE.
SADA SE SAMO POLAKO SMIRUJE I NESTAJEMO...
MOJ LJUBLJENI I JA U SNOVIMA TAME..."
(Written by me...)
VOLEVO DIRTI CHE TI AMO
Dal rumore del mondo
dalla giostra degli attimi
dalla pelle e dal profondo
dai miei sbagli soliti
dal silenzio che ho dentro
e dal mio orgoglio inutile
da questa voglia che ho di vivere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
perché sei troppo uguale a me
quando per niente litighiamo
e poi ti chiudi dentro te
da ogni mio fallimento
dal bisogno di credere
da un telefono del centro
dalle mie rivincite
dalla gioia che sento
e dalla febbre che ho di te
da quando mi hai insegnato a ridere…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
e questo dirti che ti amo
è la mia sola verita' (sola verita')
tu non lasciarmi mai la mano
anche se un giorno finira'
da ogni angolo dell’anima
dalla mia fragilita'
da un dolore appena spento
da questa lettera…..
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che sei mio (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché a giurarlo sono io
volevo dirti che ti amo
volevo dirti sono qui (io sono qui)
anche se a volte mi allontano
dietro ad un vetro di un taxi
volevo dirti che ti amo
volevo dirti che (sei mio) (che tu sei mio)
che non ti cambio con nessuno
perché sei troppo uguale a me
volevo dirti che ti amo.
.
Bezumno je...
Mrziti sve ruze
jer si se ogrebao na jedan trn...
Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslisana...
Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogucnost da budes sretan,
jer nisi uspio u prvom pokusaju....
Nadam se da se na svom putu
ne predajes tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek ...
moze pojaviti druga sansa,
novi prijatelj,
nova ljubav,
obnoviti snaga.
Budi uporan.
Trazi srecu u svakom danu.
:=>
=> IME: Maja
=> ROĐENA: jesam
=> ŠKOLA: još uvijek stoji na mjestu
=> ŽIVIM U: Zagrebu
=> OBITELJ: roditelji, bake, deda, mlađi buraz (najbolji brat ikad!)
=> DRUŠTVO: ono što me drži na životu!!! Nema boljih od njih!!! (Ana, Stella, Ane, Iva, Petra, Lovro, Keno, Martina, Katarina, Dora.....)
=> LJUBAV: hmm...
=> MANE: a ono, kasnim...malo sam sramežljiva, al malo, malo, malo...hmm, pa ne mogu se sjetit ničeg drugog... =)
=> VRLINE: svestrana, mislim da sam dobra prijateljica, znam slušat (bar povremeno ;) i td...
=> SLUŠAM: sve i svašta...osim teških cajki i metala... ali više volim reći da volim dobru pjesmu, nego da slušam nešto određeno...
=> VOLIM: društvo, tulume, dobru glazbu i filmove, zalaske sunca, fotografiranje, čokoladu, Uvod u anatomiju, One tree hill, nogomet, Dinamo, svog peseka (Don), crtanje, ples, net, slobodu, čvrst stav, vidjeti osmijehe na licima svojih najbližih, promatrati zvijezde, tražiti nove izazove i iskustva...
=> MRZIM: licemjerje, budilice, glupe profesore, one koji moraju baš sve znati, deklariranje, ljudsku glupost, tešku bukvalnost, pretjeranu zaštičenost, zmije, nasilje...
=> UŽIVAM U: plesu, glazbi, pisanju, crtanju, izlascima, putovanjima ....
(moja druga ljubav... crtanje!!!!)
O ljubavi (najveći potrošać mog vremena!)
* LJUBAV ILI...
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
(jedna ribica... :D)
: "Always"
This romeo is bleeding
But you can't see his blood
It's nothing but some feelings
That this old dog kicked up
It's been raining since you left me
Now I'm drowning in the flood
You see I've always been a fighter
But without you I give up
Now I can't sing a love song
Like the way it's meant to be
Well, I guess I'm not that good anymore
But baby, that's just me
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made you have to say goodbye
What I'd give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I've made mistakes, I'm just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When he says the words you've been needing to hear
I'll wish I was him 'cause those words are mine
To say to you till the end of time
Yeah, I will love you baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There's no price I won't pay
To say these words to you
Well, there ain't no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack up our old dreams
And our old lives
We'll find a place where the sun still shines
And I will love you, baby - Always
And I'll be there forever and a day - Always
I'll be there till the stars don't shine
Till the heavens burst and
The words don't rhyme
And I know when I die, you'll be on my mind
And I'll love you - Always
Ovog se držim... LOL... XD
1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetno inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao sude.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
AH, VOLIM OVE REČENICE
Don't frown, that you'll never know who is in love with your smile!!!
One who says that sunshine brings happines has never danced in the rain!!!
Love is the triumph of imagination over intelligence!!!
I always like to know everything about my new friends, and nothing about my old ones!!!
Never explain--your friends do not need it and your enemies will not believe you anyway!!!
„Posebno“ je rijec koja se koristi da opise
nesto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja siri ljubav
osmijehom ili briznom gestom.
"Posebno"
opisuje ljude
koji sve cine iz srca
i misle na srca drugih.
"Posebno"
se primjenjuje na nesto
sto je dragocjeno i vrijedno divljenja,
sto se ne moze unistiti.
"Posebno"
je rijec
koja najbolje opisuje
Tebe!
Nadji vremena za ljubav ...
To je tajna vjecne mladosti !
Nadji vremena za smijeh ...
To je muzika srca !
Nadji vremena za plac ...
To je znak velikog srca !
Nadji vremena za citanje ...
To je izvor znanja !
Nadji vremena da cujes ...
To je snaga inteligencije !
Nadji vremena da mislis ...
To je kljuc uspjeha !
Nadji vremena za igru ...
To je svjezina djetinjstva !
Nadji vremena da sanjas ...
To je dasak srece !
Nadji vremena da ŽIVIŠ ...
Jer vrijeme prolazi brzo,
a NIKAD se ne vrati !
SRETAN PUT U ZIVOT,
MOJI PRIJATELJI!!!
Heeeeej!
Ne znam baš o čem bi pisala...
Zahvaljujem svima na komentarima, zaista mi puno znače!
=)
Za danas, od mene jedna pjesma:
SUTON MOG SRCA
U očima tvojim sjaj
U grudima žarki plam
Ruku mi svoju daj
„Nikad sam, nikad sam“
Na usnama samo drhtaj
Ko umiruće ptice trzaj
Zadnji pored mene u mraku
Tišina, poljubac i šušanj
Suza u oku mi zasja
I padne u bezdan riječi
Ni ljeta, ni zime ne obasja
Sunce, u uhu samo zveči...
Tvoje ime, tvoj šapat, tvoj pozdrav
I srce zakuca brže
Okret. I opet te vidim
No samo prolazan je privid
I opet se budim, iza sna
Tvoje oči, tvoj glas, tvoj osmijeh
I progledah, nije sve tama
U mislima me čuvaš,
A ja slijepac bijeh.....
[...jednom dečku kojem ne mogu reći što osjećam...]
Sljedeći post će biti zanimljiviji...
Pozdrav svima!
PUSAAA!!!!!!!! =)
P.S. posušajte ovo, predobra, prastara pjesma... Obožavam je!
(a i spot je nice!)
=)
Heeeeej!
Evo, uspijela sam (bar nakratko) sredit svoj najdraži kompjuter...
Prije svega, želim svima zahvaliti na predobrim komentarima, ljudi, obožavam vas! Čitamo se naravno i dalje...
Današnji post će biti poduži...
Imam jednu relativno zanimljivu temu, o kojoj se u zadnje vrijeme u mom okruženju strašno puno priča, pa da je podijelim i sa ostatkom svijeta...
Ovo je moj stav prema tome! Uživajte!
=)
Terra Incognita
Pitam se, koje je najskrivenije mjesto na kugli zemaljskoj? Možda amazonska prašuma ili dine Sahare, duboke oceanske brazde ili antartički ledeni krug? Ne... Ništa od toga nije toliko sakriveno, toliko nepoznato, istovremeno zastrašujuće i očaravajuće... Ljudski um sve nadmašuje... Svatko od nas je jedno jedinstveno biće. Stvoreno da bude upravo takvo, nikako drugačije... Jači od sudbine zapisane u zvijezdama, kovači vlastite sreće, pirati u potrazi za odgovorima na vječna pitanja... Živeći u harmoniji sa drugima...
No poznajemo li zapravo ljude oko sebe?
Mislim da ne. Sad ćete reći da to i nije tako čudno, da nekad ne prepoznajemo ni same sebe, a kamoli onda nekog drugog, ali vjerujem da je naš sklop malo nezahvalniji, pa da lakše primjećujemo tuđe situacije, boljke i mane od vlastitih. A s time i jednostavnije nalazimo odgovore na tuđa pitanja, greške u procesima i lakše razotkrivamo njihove laži... Ali, koliko god laži bile zastupljene u svijetu... (hm, bilo bi bolje da kažem koliko nisu zastupljene, brojka bi bila puno, puno manja) ostaje jedna vječna istina: ljudi su promjenjivi, prevrtljivi.
Mijenjaju sebe zbog drugih i tada, ponekad, zbog okoline gube ono svoje pravo ja.Iako zavaravaju sebe da su zapravo samo dobri glumci, gube ono Ja koje smo stekli s vremenom, iskustvom i pokušajima neovisnosti...
Kao mala djeca kopiramo svoju okolinu: svoje roditelje kako bi naučili jezik, obitelj kako bismo shvatili što je sreća, a što tuga, što sloboda, što su osjećaji, pa kopiramo i samu prirodu oko nas. A obitelj nas pokušava obraniti od gorkog , ali stvarnog okusa svijeta. Odrastamo u raznolikim okruženjima i tražimo najpogodnije mjesto za sebe u cijelom tom unaprijed ispletenom klupku ljudi, mjesta... Polako zajedno sa svim tim rastemo i širimo svoje vidike...
Sa godinama se počinjemo susretati sa različitostima, drugim razmišljanjima i tuđim „okruženjima“, te dolazimo u fazu traženja samoga sebe. Šećemo među osjećajima i mislima, zbunjeni i istovremeno oduševljeni ili razočarani novim otkrićima... Više je teško raspoznati vlastite od tuđih zamisli... Ipak, ne stajemo, samo nas urođena znatiželja tjera dalje u svijet, prema konačnom cilju: svojim osobnim parkingom pod suncem!
Najčešće se taj proces događa upravo u periodu adolescencije. Koliko god to meni i mojim vršnjacima zvučalo apsurdno, koliko god se dičili svojom tzv snagom, snalažljivošću, čvrstoćom, neizbrisivim i nepokolebljivim stavom, zapravo smo još uvijek veliki kopirni strojevi. No međutim, ova potraga sebe donosi i jednu novinu, originalnost. Tražeći vlastito ja, unosimo osobni duh i karakterne crte na najnoviju boju našega razmišljanja. Neki više, neki manje (osobno, najviše volim stavljati latice ruža i suncokreta, nekako je najpristupačniji taj visoki zid moje malenkosti).
Svejedno, to ne ovisi samo o nama... Društvo u kojem se krečemo opet tu ima strahovit utjecaj. I tu sve postaje kompliciranije i riskantnije. Odjednom postoji i druga mogućnost, da se upletemo u mrežu svih novosti i prijeđemo granicu osobnog i stranog izbora.
Nevjerovatno je koliko smo u stanju biti podložni utjecajima, makar i svojih vršnjaka.Svi želimo biti prihvaćeni od drugih, to je normalna ljudska potreba, jer zna se da sami ne možemo hodati svijetom. Morate priznati da je teško kad si odbačen, kad te društvo odbija od sebe, koliko god oni bili tupavi ili nerazumljivi. Nesigurnost nam raste i postavljamo si pitanje, dobro što to nije sa mnom u redu? Iz tog razloga, umjesto da dalje razvijamo sebe, u svom smjeru kao što smo to činili dok smo bili zaista mala djeca, padamo pod tuđu domenu. Pod upravljački nadzor nekog tko možda čak ni nema tako snažan stav kao mi, ali se zna jako dobro prezentirati društvu...
I od jedinstvene jedinke nastaju klonovi. Tisuće i tisuće istih, podređenih likova, izgubljenih pod manipulacijskim šakama jedne jedine osobe. Nastaju bezlične mase istog dosadnog svijeta kojim kročimo svaki ibogi dan!
Najbolji dio svega je da ta masa tzv pusti plačenici ispranog mozga nisu ni svijesni gdje su i što se s njima događa. Sve dok ih nešto drugo ne prodrma, dok se ne trgnu i progledaju, poput Pavla, biblijskog poslanika i sveca mučenika. Tek tada se počinju boriti protiv svojih upravljača. Prestaju biti marionete, no kad strgnu sve konce i počnu napokon disati punim plućima, dogodi se da više nemaju vremena za ponovnu potragu za samim sobom. I u neznanju ili bolje rečeno zbog manjka samopouzdanja i nade u bolje se ponizno vraćaju starom, mrskom životu. A nove zvijezde ih možda čekaju samo pedalj dalje...
No, nije sve tako crno! Najljepši dijelovi ljudskog društva su one malene naranđaste, crvene, plave, zelene, žute, ružićaste, tirkizne, ljubićaste, magične točke koje predstavljaju slobodne, neovisne ljude. Odbačene od ovih masa i nazvane pogrdno buntovnicima, anarhistima. Njih to ni najmanje ne dira! Oni su svoji. Imaju vlastiti ritam hoda i kroče svijetom visoko dignute glave, često dodirujući oblake. I ima ih svakakvih: od umišljenih i bahatih do onih koji samo žela biti od pomoći i biti dobri prema društvu opčenito. Nije važno kakvi su i jesu li njihove osobine dobre ili loše... Važno je samo da su oni svoji!
I ti su ljudi negdje nastali. Počeli su kao i svi ostali, istražujući nježnim dječjim koracima ono veliko-malo mjesto zemlju... Ali sačuvali su originalnost i dopustili da ona ispliva na površinu njihova karaktera, bez guranja sveg kreativnog u dubinu svog srca. I nisu nekada bili prihvaćeni od ostatka, ali to im nije ni bio cilj. Žive samo da dokažu svoje. Ništa više. I ipak, unatoč tom osjećaju odbačenosti, nailaze na svoje istomišljenike i stvaraju čuda.
Zbog njih je svijet zanimljivije mjesto. Obojeno u spektar duginih boja, čak i nekih novih.
Najpoznatiji, najbolji i najpoštovaniji umjetnici, pisci, istraživači i izumitelji su upravo bili buntovnici svoga vremena. Izašli su iz okvira prihvatljivog i pokazali novu, drugačiju stranu svijeta, do tada neprihvatljivu masama. Danas su proslavljeni... Ne govori li to dovoljno?
Njihov cilj nije bila životna slava i čast (iako bi se vjerovatno našao i takav biser), već samo potpuna sloboda! Bez nametanja, bez nepotrebnog udaranja u nevidljivi zid gluposti i uskogrudnosti. Uživali su u životu. Prošli su puno vjerujem groznih stvari, ali su otišli sa ovog svijeta sa saznanjem da su ostavili trag, da su ispunili svoju misiju i probudili barem jednu osobu da nastavi njihovim, a opet toliko svojim putem prema boljem sutra....
Nadam se samo da će i nadalje uspijevati u tome!
Voljela bih reči za sebe da sam buntovnica, jedna od tih svjetlih latica, ali ni sama još nisam sigurna koliko ima istine u tome. Spadam u masu, ali nastojim misliti svojom glavom (ili bolje rečeno srcem... razum nekad zavara). Imam svoje neke ciljeve, ideje i načela kojih se držim, iako ponekad mi se dogodi da nađem nešto što mi se čini boljim od trenutnog...
Nekada izvučem iz toga pozitivnu stranu, a nekada deblji kraj, pa se moram vraćati na staro, no sve u svemu, ostajem svoja. Čvrsto sa bar jednom nogom na zemlji i glavom daleko u oblacima, uživajući u stvarima koje volim, mjestima koja me ispunjavaju srećom i zadovoljstvom zajedno sa ljudima s kojima mi je lijepo, koji me podržavaju, vole i razumiju. Neću se mijenjati zbog drugih, to mi ne treba! Kakva sam, takva sam! Mane uvijek mogu popravljati, ali ako mi motiv nije moja vlastita dobrobit, koja onda utječe i na moju okolinu, nemam čime se baviti. Možda i zvuci egocentricno, ali ima bar mrvičak istine u tome...
Ne postoji ništa bolje od živjeti punim plućima!!! Nadam se samo da ću to i postići!!!=)
Nadam se da ste shvatili moju poruku...morala sam ovo napisati iz nekih osobnih pobuda...
Zahvala posebno mojoj vječnoj inspiraciji i frendici koja se također pozabavila ovom temom i nadahnula me za neke stvari... =)
Sve vas volim!!!
Veliki pozdrav i pusaaaa!!!!!!
=)
Heeej svima!
samo se kratko javljam!
Neko vrijeme se neću javljati, imam problema sa kompjuterom!
Komentare ostavljajte na prethodnom postu!
Pozdrav svima!
PUSAAAA!!!!
