Link-link
Klasičnoj "lezenzi" - listi nema mjesta na mom blogu! Naime, u svojoj blogerskoj karijeri sam napravila par favorite-lista, ali sve su bile u obliku postova, čak i postova u stihovima.
Moja zadnja lista miljenika je ovdje.
Kad mi treba društvo, ovdje ga tražim.
Zanima li vas kako se meni najdraži blogeri zovu u stvarnom životu, saznajte ovdje.
Ako vas zanimaju detalji o izgledu i raznim osobinama muškaraca na blogu, pročitajte ovdje.
Isto to o ženama-blogericama.
Kad se smijem, imam rupicu na samo jednom obrazu.
Kad obujem najvišu štiklu koju imam
visoka sam 185cm. Štikla je 7cm.
Kad u naručju držim M., teška sam 83kg.
E neću vam reć koliko je M. teška!
Uvijek spavam na boku.
Imam dugu kosu i pitam se - dokad?!
Kosa i oči su mi skoro iste boje.
Kosa je kovrčava, oči nisu, obične su.
Dobra knjiga me doslovno zarobi.
U stanju sam preskakati obroke
kad čitam.
Nisam u stanju držati dijetu duže
od 24 sata.
Mogu razgovarati na nekoliko
svjetskih i ne-baš-svjetskih jezika.
Držim do sebe.
Držim do drugih.
Držim da je vrijeme
da idem leć!
srijeda, 22.11.2006.
Imamo bebu!
Već danima iščekujemo još jednu radosnu vijest u obitelji. I dočekali smo! Moj brat je postao tata po drugi put, i sad osim njihove male, medene Petre, imamo i dječaka, Marka. Jupi!! On je preslatka beba i mislim da me već voli više od svih ostali teta, ujni i strina, lijepo smo se gledali u oči i zavoljeli se odmah na prvi pogled! Moje cure ne mogu jesti od uzbuđenja i najradije bi se sad preselile kod svoga uje da mu mogu gnjaviti sinčića dan i noć. No, maleni Marko još ne cijeni pokušaje mojih cura da ga zabave, a i ja nastojim da ne smetamo previše, iako bih i sama najradije spavala u podnožju njegova krevetića. Ah, kako čovjeku zarobe srce te bebice…