Jedan od posljednjih dana?
Tko bi znao, noć je duga
Pred jutro sramežljivo se pale svjetla
I prozori ti ušeću u život samo tako

Teško je zamisliti da će kroz sat vremena granuti sunce
I da ćemo zajašiti krila dana
Praznina, potpomognuta tupom boli više vrsta
Mnogo više govori, i mnogo bi više htjela reći
Ali šuti

Uspomene nečiju, gotove su i pohranjene
Jedan dan bi htio sve reći
O ljubavnoj aferi, ali njena skromnost šuti
Ljepota je svladala taj prikriveni zanos
I kao da u zasjedi čeka


Praznike u kojima je htjela nestati, odmore od kojih je bježala
Razmišljajući da bi vjerojatno kasno krenula
I kada radost ode
Pozvala bi sve tada u ugao sobe na grljenje
I pojavio bi se onaj osjećaj kada su bili djeca
Luda i mlada, bez ostatka života