Čudim se pomalo kako ljudi olako definiraju svijet oko sebe
i stave točku
I što mi je najblesavije još potegnu do sve sile tuđih definicija
Kako bi bili mirniji oko toga što nastoje dokazati.
Svjesno odbacuju Sve oko sebe, i posvećuju se sebi parcijalno kako bi što bolje
Učvrstili svoje stavove. Tužno.

Živjeti život svim svojim bićem postaje sve teže
Jer očito se previše traži. Namjerno preskaču osnove da bi ljudski
Organizam uopće opstao.
A o ljubavi da ne govorim. Kojih li tu sve nakaradnih definicija ima.
O tome što je pa do toga što nije.

I tako prolazi glavnina života, okrnjeni svijet.
Pa još na kraju, od ekstaze do kukanja. Obično te dvije krajnosti.
I eto, mnogi se osjećaju vrlo mudro.