Ponekad me ostaviš bez daha, tvoja ljepota
A mi uzimamo tu ljepotu i dopisujemo ju riječima
Kao i svemu želimo dati neku odrednicu koje nema, neki smisao
Nevješto se spotičemo i dižemo.
A ona i dalje tu pred nama nijem- o se dovikuje
Laktovi i noge žure se za dogovorima
Dvije oprečne stvari: Starost i mladost, zapljuskuju obale mirnoće
Sunce jeseni je bistro uhvatilo zidove
" platit ćemo bjelinu "
Pa lijepa je bjelina. Sa svime se slaže. Jedva čekam.
Pospanci se bude, ovi drugi su već na radnom mjestu.
Život na struju. Nije lak.
Umjetna inteligencija često je surovo osjetljiva.
Uvlači se pod kožu poput čipova i nije nedovitljiva,
Kako bi se očekivalo
Gledam u daljinu. Šteta što starice zaboravljaju koliko su bile lijepe.
Možda bi im starost bolje legla. Moja mama još uvijek čupa dlačice
Na bradi, i nosi tigraste majice. Ne voli što je stara pa puno jede za inat
Sama svojoj starosti. I spava. Voli spavanje i snove i hranu.
I fest je debela.