Slatki listu lovora
zeleno se račvaš
u bratstvu magnolije lijeno se miriš
sa malim vlatima što potrbuške rastu

Ni tuga ni radost
ne mogu ti ništa
jer tebe čuva grm pogače mora
i tišina ti je sestra

Slatkoća ti teče
namjerniku oko vrata
umjesto vjenca treperi na kiši

Tvoja ljepota daruje
i briše siromaštvo
što ispod paprati viri

Ne goriš ni u noć ni jutrom
pronalaze te sjene
iz vatrometa sjete

Oko tebe kruže golubice
i vrele razigrane kose
u pramenovima vrijeska i
golom žitu zapletene