Možda u sjećanju nema dovoljno očišćenih lubenica i dinja
a grožđe skuplja uspomene pod kožom ko glatka hobotnica
dovoljno su daleki stranci i pješaci
dok auti se parkiraju po polumračnim mjestima
Odlaziti i vraćati se slično je privilegijama sretnika
Jedna će zvijezda ipak pokušati prokrčiti korov na stazi
svi snovi su duboko zaključani
U uljnim kamenim spremnicima čuju se glasovi umrlih baka
pletenice upijaju zatamnjene zrake čeznutljivog zalaska
Odlazimo korakom koji doziva

netko je iza njih upalio svjetlo i začas su zavjese zasvijetlile
srebrnim nitima iza njegove glave. dovoljno je toplo da se skinemo, rekao
je. za koliko dana će stići brzojav. pa isti dan. bistre i hladne, visoke zvijezde


grickaju za obraz.masaža, milovanje, krojenje, rad ruku.
kako krasni kolaži, prozborila je.
a noć je skroz bila tiha. uhvati me ispod ruke, ja sam tvoj slon. moja surla
će se popeti uz tvoja leđa.
nebeski užitak je sve što sad imam, rekao je i kihnuo. danas je bio hladan
dan. ljudi su iza zatvorenih prozora gledali prema nebu.

a neki su na toj
neuglednoj terasi jeli pržene srdele. bockali ih ko da su im zadnje.
neumjereno, brzo, gladno i hladno. žurba i cika, i nered.


kad bih barem mogla tako tiho govoriti. jezero je noćas sigurno zaleđeno.
zadrži me ili će me drugi ljudi zadržati. a ti se moli za raspršenu sklonost.
znam da smo se upoznali. vidjela sam grimasu tvog očaja. i tvog ushita.
bilo je obilje gibanja i glazbe u zraku.

a zrak je bio tako...zimski,
pun mahnitosti, hrapavosti i mirisa indijskih štapića. dim je razroko ulazio
među kosu. nadjevali smo se borovinom i svilenim vrpcama.


nitko ne razumije taj jezik poprsja u izlogu. sve je već baštinjeno,
naše omiljene iskrivljene replike su zavezale šapat zrelog ljetnog kukuruza.
ta uskoro će zima, žice se pod prstima nemilosrdno žare.

ne mogu biti sunce
ne mogu biti kratka
ne mogu biti ti

ali mogu biti misao
hrleći k suncu
mašući tebi

sve pojesti sama
neprestano klizeći
prema svibnju, dušo

ne mogu biti sunce
ne mogu biti kratka
ne mogu biti ti

ali mogu biti misao
hrleći k suncu
mašući tebi

sve pojesti sama
neprestano klizeći
prema svibnju, dušo

dođoh na ovaj svijet
i vidjeh toliko laži
moja duša se nije snašla

dođoh na ovaj svijet
i vidjeh toliko pametovanja
moja duša se nije snašla

dođoh na ovaj svijet
i vidjeh toliko sebičnosti
moja se duša nije snašla

dođoh na ovaj svijet
i vidjeh gluhe i slijepe
koji bolje razumiju život, moja duša se nije snašla