Možda u sjećanju nema dovoljno očišćenih lubenica i dinja
a grožđe skuplja uspomene pod kožom ko glatka hobotnica
dovoljno su daleki stranci i pješaci
dok auti se parkiraju po polumračnim mjestima
Odlaziti i vraćati se slično je privilegijama sretnika
Jedna će zvijezda ipak pokušati prokrčiti korov na stazi
svi snovi su duboko zaključani
U uljnim kamenim spremnicima čuju se glasovi umrlih baka
pletenice upijaju zatamnjene zrake čeznutljivog zalaska
Odlazimo korakom koji doziva