utorak (30.04.2019.)
natpis
netko vas je uvjerio da ne vrijedite
kako li onda, kad ste prestali voljeti sebe
možete voljeti bilo koga
jednom su vam nalijepili etiketu
i od tada tražite onog tko je odgovoran
na način da egocentričnosti nema kraja
onaj tko voli sebe, ne treba egocentričnost
***
Vjesnici proljeća
ove godine proljeće
je došlo rano,
a kasno je procvao moj vrt
redovi, parangali, udice
i jata patki, hladne ruke i obrazi
u zelenoj vodi ogleda se sunce
i pregršt tuge po dnu se vuče
tiha brezo, raširi krila
ponedjeljak (29.04.2019.)
noćni izlasci
u svakoj vrsti ljubavi
sram ponekad osvoji prvo mjesto
izašli smo sinoć kasno iz bara
ti polupijan, ja pospana i gladna
punina jutra nazirala se u zraku
parala je svježina po očima
skoro smo zalutali na krivu stranu
bili smo nekako sjetni
na klaviru smo ostavili napojnicu
zapela sam rubom haljine za neku
trnovitu biljku u predvorju toaleta
bilo je dosta žamora
i na kraju me počela boljeti glava
nisu više za mene ti kasni izlasci
čekam zbogom, a rekla bih doviđenja
the moon song
subota (06.04.2019.)
ne nosim te više
Ne nosim te više
kad zaspe dan na mojim leđima
Ne nosim te više, kada ponoć zasvira oblacima
u njedrima tad skrivam zaspalu radost od gromova
Ne vidim te više, ne pristajem ko skela, davno,
na dokovima
Nisam na putu neizvjesne učmalosti
Nisam nadohvat hvalospjevima iz mašte
A ni grm ruže nisam, onaj koji obrezan u proljeće
čeka novi cvat
Ne strepim više pod koracima ništavnosti
Ne gledam polutke neba kao stigme
I boje su već otišle iz mene
Oluci tjeskobe otupjeli su od svježine kiselosti
od tame nemira, i od krune nevremena
Ne grozim se više otrovanih pašnjaka
I ne podmićujem uvele zore
Ne vidim te više
Duplje su u konopima jute
izgubile ime