ne rastemo stalno
ponekad zastanemo, zamahnemo perajom,
i uronimo duboko

ne rastemo stalno, ponekad mrzovoljni
pustimo druge da rastu, pored nas,
a mi samo gledamo

ne rastemo stalno
nekad samo plivamo, odajemo se žudnji
i gledamo svjetlosne rupe iznad glava

ne rastemo uvijek
ponekad se samo penjemo, penjemo do vrha
i tada uhvatimo lom svog odraza tijela na travnjacima

mi smo bijeli vršci karavane
a sa neba visi crni grad u kojem se poje vrane
mi ne rastemo često, umorom stišani, zelenimo munje