čitam,
posljednje poglavlje o
rustikalnim vrtnim stolicama.

valovita, suzdržljiva,
puna primjeraka, iverja, i slame
lutka na prozoru visi
između otegnutog prijateljstva
i očiju radoznalih patki.

sat zazviždi, ne trebaju suncobrani
ja bih,
tu je
subota



tražim dozvolu za vjerovanje
darove iz kojih se može piti
umnožena priviđenja
jer, što ako ne razumijem poruku
iz dlana upitnika
što ako, tvoje kose oči
zaboravim