izvukao si iz mene slike zmajevih gnijezda
( nešto slično čovjeku, i ženi, i ničemu )
izvukao si kovitlace koji označavaju srkanje iz čajnih šarenih šalica

samljeo prizore iz tamnih, škripećih soba
i puštao mi pjesme natjecanja hrabrosti.

jasnije su kišne kapi s vjetrom, i snovi koje uživaju veprovi,

ljubavnička napetost samuraja i vreli vrat.

zalutali smo jedno pored drugog,

u toj utjecajnoj sredini

nitko nije niti pomislio da smo usmjerili vrtnju prema onoj
zaspaloj mačjoj vrevi iza kulisa

nastojati ću biti loza koja procvjeta u rujnu,
koturati klupko prostirke koja se veličanstveno šepuri po podu.
više nego ikad , potrebni su mi nosači
koji će sakupiti raznovrsne težnje