loši ljubavni romani nikada ne mogu nadoknaditi
stvarnost.
jer ona je ipak masa od koje jesmo, taj tren. a ljudi vole uobličiti u riječ
ono što tijelo interesantno i na poseban način tumači.
to znači, ljudi vole glumu. pa makar to bio i loš ljubavni roman.
jer tada, ljudi se lijepe, pokušavajući spojiti svoje krhotine sa tuđom
srećom ili nesrećom. a to je
tako tužno.
to je, tako poražavajuće.
i ta duša toliko u dubini sebe pati.
sve što se duboko proživljava zapravo nikada ne može izaći.
jer to je ono što nas vodi. što nas drži. i što san uljuljkuje.


odjekuje jugo, grilje lupaju jako. a ti negdje razbacuješ suncobrane.