zamišlja. rekla je kratko. u stvari, najvjerojatnije da. tako je to.
pa zato i imamo maštu. da zamišljamo sve ono što nam treba. što mi
mislimo da nam treba.
iznenada pozove konobara. molim još jedan martini, i voćnu salatu.
što ti želiš, upita. pa ja bih još jednu duplu kavu i sok od borovnice, sa
puno leda. puknut će ti srce, reče i nasmije se. ma neće, odgovorim.
još sam mamurna od noćas.
konobar je ubrzo donio narudžbu. najprije je gucnula malo martinija,
i učinila je to tako nekako decentno i slatko. fin je, i hladan.
i zaista, čaša je bila orošena izvana. ne znam pije li se martini hladan ili
sobne temperature?
pa valjda u ljeto hladan, nasmije se. a po zimi sobne temperature. ne znam
niti ja.. još nisam pila martini po zimi.
počela je pažljivo pikati voće po zdjeli, i jesti. utonula je, baš jako.
vrlo polako i pažljivo. moglo bi se reći da je u fraktalima nestajala s tim
pokretima.
čega ima?, vidim banane.. da, ima i breskvi, šljiva, borovnica, a čini mi se
da su i aromatizirali malo sa vanilijom. vrlo malo. ukusno je, hoćeš li probati?
ne bih, hvala. idem radije po keksiće od cimeta. i odem do šanka.
molim vas kekse od cimeta, ako su friški. jesu, odgovori mi šanker, od jutros.
i baš su bili. friški i prhki.
na trenutak je zavladala tišina. obje smo utonule u neki svoj svijet, svoje misli, ili možda u svoje praznine, tko bi ga znao. bile smo pri tom
svečane..opsjednute.
bacila sam pogled iznad njene glave. na zidu je visilo stilizirano ogledalo
okruglog oblika, sa brušenim cvijetom ruže u sredini.
a pored njega fotografija žene. prilično tamna. crna žena, prekriženih nogu
u crnim gaćicama sa tankom čipkicom na nogavicama. i majicom boje
šampanjca, skoro pa bijele. okruglog ovratnika, kratkih rukava, bez grudnjaka, naglašenih okruglih grudi privlačne veličine.
i sa dugačkim cigaršpicom u ruci. oči i usne su bile vrlo izražajno namazane, a pogled...on je odlutao u daljinu...