idem, bez daljnjega. ali ne znam još gdje. terapeut mi je preporučio
more, a ja bih na planine. tako ti je to nekako kod mene. ništa mi baš i
ne govori taj unutarnji glas. a htjela bih ići s jednom prijateljicom koju još
nisi upoznala. ima energiju koja mi paše. i gaji strasti prema istim stvarima.
no i ona ima neku terapiju ovo ljeto. tako da ne znam dokle će to trajati.
terapiju? kakvu terapiju? odmah me upitala.
pa imala je nekakav krah sa dečkom. ne znam kako da velim. ali izgleda da
ga je ona varala i on je poludio. tako nekako. i tada joj je stvarao neprilike.
a ona je pak poludjela za ovim drugim. međutim koliko je taj njen prvi
bio nježan, toliko je ovaj grub. ali paše joj. sva je u njemu. iako ju on vozi
kako god mu se prohtije, ona je sva u njemu.
meni to nije bilo jasno pa sam ju nagovorila da ode kod psihoterapeuta.
i znaš što se onda dogodilo. ona se zaljubila i u psihoterapeuta. eto.
tako da situacija baš i nije briljantno čista. rekla sam joj kad bude spremna
za odmor da mi javi.
ili ću na kraju otići sama. nema veze.
ma htjela sam ti reći da sam naišla na jednog neobičnog taksistu.
često me vozi na jednoj poznatoj trasi. sav je istetoviran. a kada mu dajem
novac uvijek mi zadrži ruku u svojoj. stvarno ima svašta. i ništa ne veli.
samo me pogleda. i ti možda imaš takvih iskustava.
ona mi se nasmješi, pa...dušo, očito mu se sviđaš.
- ne znam, bojim se ponekad, zapisala sam i broj auta..ako se što desi. stoji mi doma u
hodniku. a piše i u mom dnevniku. inače je jako šutljiv. dok se vozimo
ne govori ništa. ali uvijek mu svira neka mjuza u autu. i to nešto lagano.
i tiho.
ma vjerojatno mu se sviđaš. nemoj tome pridavati neku važnost.
bitno da je pristojan. ili jednostavno nemoj ući u auto kad on dođe.
traži drugi broj taksija. - dobro veliš. možda tako i napravim. jednom mi je
laptop ostao na stražnjem sjedištu. kad sam došla doma odmah sam
shvatila i nazvala.
brzo su mu javili i on je došao i donio mi laptop. rekao je nekim prigušenim
glasom, sigurno ste imali naporan dan kad vam se to dogodilo.
odgovorila sam mu da jesam. iako nisam. sve je bilo u najboljem redu.
ali eto, dogodilo se. i to baš u njegovom autu.
- pa ne znam onda, ne znam, nasmijala se...a da se ti ipak nisi malo
zatreskala.. ha..
- ma valjda nisam,...tjeskoba i zapanjenost kod mene. hm, gle...počela sam mucati. znaš što, baš kad si malo bolje razmislim, kod tog tipa
isijava nešto bez sudjelovanja misli i volje, bez nekog osobnog prioriteta,
valjda me zbunjuje to što ja mislim da on to radi svakoj. ne znam. ili osjećam manju vrijednost zbog toga...nečega...gle kako se ta tema može
razgraditi, baš ludo.
sada bih mogla sa sigurnošću reći, da kad pozovem taksi, uvijek pomislim
na njega.
eto vidiš, prozbori ona. eto vidiš da nisi hladna prema njemu. odnosno,
ti nisi hladna prema emociji koju ti on donosi. nedokučiva ti je, i samim
time primamljiva.
da, bit će da je tako, svaki put nakon njega ja sam sama sebi nejasna.
ili odnesem odjeću na kemijsko, ili ispravljam stare pjesme, stare slike..
potpuno isključujem volju. kao da sam poslije darovana žudnjom. a interesantno nikada mi nije palo na pamet da pogledam prema njegovom
spolnom organu. to se tek naknadno sjetim. i ako bih bila iskrena do kraja,
zamišljam ponekad kako on sa svojom odabranicom vodi ljubav.
zamišljam kako se susreću, pa kako liježu u postelju.
je li uopće moguće da i on isto tako zamišlja mene?
sa drugim.