i, kako si još. nekako mi danas izledaš malo neispavano,
unatoč..i vidim, nisi našminkana baš ništa. malo neobično za tebe.
- primjetila si, znala sam, da, bio je zirou sinoć kod mene. napravio je
nekoliko fotki..a ja sam radila svoju četvrtu po redu afriku. jednostavno
sam se zaljubila u nju. sve je bilo dosta tiho, nismo baš puno pričali.
on je zauzet oko angažmana u svojoj kući. dosta ga rastežu. i čudim se
kako ikako ima vremena za mene.
ali osvježilo je sinoć. bilo je vedro nebo. i mjesečina. slušali smo usput
neku klasiku, i tako. mi smo jako povezani, znaš. previše.
ima dana kada pomislim kako je samo rijetkima bog dao takve spone.
on je zaista nesvakidašnji lik. ništa mu nije teško. radila sam neke špagete
sinoć, neki specijalitet. znaš da mi je tri puta išao u dućan.
to baš i nisam doživjela. a sve se nešto zakompliciralo i nisam imala doma
hrpu toga. onda se i on dosjetio nekog svog recepta pa smo nadodavali.
bilo je zabavno.
gledala me je skroz raširenih očiju, onako kako ona to zna. sva upitna.
baš sam ti zavidna ponekad, kaže. ti živiš totalno neki svoj ritam,
i imaš sreću nabasati baš na ljude koji isto tako žive u svom filmu.
jedna moja susjeda je dosta otkačeno živjela i ti me puno puta na nju
podsjetiš. a bila je tako u svemu po malo, baš kao i ti. i srdačna i istovremeno nenametljiva. jedan jedini put mi je došla posuditi nešto što
nije imala kod kuće. za kuhanje. i toliko se ispričavala da sam ju morala
zdrmati za rame i reći joj kako je to sve normalno za dobre susjedske odnose. već dugo da je odselila.
nadam se da ću uskoro vidjeti te tvoje afrike. ne sumnjam koliko su
lijepe i živopisne. a i fotografije.
reci mi, kako si zamislila ove godine odmor. ništa se ne hvališ.
nadam se da nakon mene ideš i ti..