ajde, dobro, nagovorila si me, rekoh. a kako si ti, upita me. nismo ništa o tebi..- pa dobro sam, hvala na pitanju. sretnija ovih dana nego prošlih.
imala sam neke dogodovštine oko uređenja stana. kupovala neke nove
stvari. i tako. vrijeme ponekad stane, a ponekad juri. nije kao što je bilo
prije. možda sam malo rezignirana zbog ponašanja nekih ljudi. ali to su ta
neka očekivanja za koja se vežeš. uglavnom sve ide dobro.
još se nisam oporavila od dana kada sam ostala sama u hotelskoj sobi.
znaš i sama.. to što se dogodilo bilo je nekako prelomno za mene. nisam
još dokučila o čemu se sve tu radi. ali izbija polako, izlazi van, i čisti se.
nadam se uskoro svojoj potpuno pročišćenoj verziji..glasno se nasmijem.
odvrati mi osmjehom, blagim..kako to ona već zna, i tajanstvenim. ponekad
me podsjećala na mona lisu. nikako odrediti što joj se mota po glavi, nikako.
jer ona dok je govorila, uvijek je imala u glasu tu neku odsutnost.., neku
memorijsku izgubljenost, neku nedovitljivost. kao da se htjela dodvoriti, a
onda bi naglo zamrla. i kao da to više nije njena briga.
iznenada me pogleda i kaže - danas i ti izgledaš neobično lijepo. sandale su
ti luckaste, gdje si samo našla taj retro, a i ta bluza, prvi put te vidim u suknji
na kopčanje. to se nosilo prije više godina. da, rekoh. sve nešto novo, i
samnom. ali i vrijeme je takvo, čudno. više niti ne znaš kako se obući.
uglavnom sva neka slojevita, obavezno sa kišobranom u torbi.
pa i torba mora biti veća. a znaš da ne volim velike torbe. je, vraća se ta neka
nota topline u ženskom odijevanju. sad se stvarno svašta može nosit.
možeš svaki dan biti druga osoba. a to mi i volimo, zar ne, draga moja.
a znaš da da, znaš da sam ja samo preslika tebe po tom pitanju.
to je valjda jedino oko čega se slažemo barem devedesetak posto.
i opet prasnemo u smijeh.
imala je zarazan smijeh. često mi je znalo biti neugodno koliko bi se
glasno smijala. ljudi bi se počeli okretati. a ona tada raspali još
jače. zarazno do kraja. i nemalo puta bi se ljudi oko nas nastavili
smijati s nama. lijep osjećaj. imaš dojam da nikako ne gubiš vrijeme kad
si s njom. da se vrijeme samo gomila.