iz zvučnika se čulo simply falling. nekako se poklopilo da je ritam te pjesme
odigrao ulogu..pa njena vrckava priroda, znatiželja, dobra volja, pregršt
dosjetki, kad je u pitanju bio neki izazov, sve je to učinilo da je imala povjerenje baš u nju. ima logike.
i, hoćeš li mi reći tko je taj sretnik, tko je zaslužan da ti izgledaš svakim danom sve čudesnije i čudesnije, zapitala sam.
ponovo se zagonetno nasmiješila. a ti zaista misliš da on postoji.
pa ti barem uvijek vjeruješ u neke osobne snage. ali, da, shvaćam što
želiš reći..uostalom ti mene poznaješ tek neko određeno vrijeme. upoznale smo se kad sam ja još bila puna nekih napetosti. i nepredvidljivih događaja.
znam da sam djelovala kruto i ozbiljno. i pokazivala samo ono što se
profesionalno očekivalo od mene. ali evo, taj period je sada iza mene.
postoji jedan prijatelj, ljetos sam ga upoznala. ali mi nismo niti upola tako
zajedno kao što bi se dalo pomisliti. skroz je van serije. da, i vrlo samozatajan, moram priznati da takvo nešto još nisam srela. zamislila se,
na trenutak, i pogled joj je pobjegao u daljinu. konobar je u prolazu upitao
što želi za popiti. naručila je veliki kapučino i martini. martini?, - rekoh i
razdragano se, onako šeretski nasmijem..-pa ne sjećam se..?
što se ne sjećaš?..ne sjećaš se da sam ikada naručila neko piće uz kavu,
ili...?
nee..ma nemoj sve odmah uzimati tako ozbiljno. - mislim, ono, ne sjećam se
da si tako, nekako svečano sve to izvela. taj snikers, pa martini.
što da očekujem nakon toga? - zadirkivala sam.
ako te budem morala nagovarati na čišćenje i pospremanje svog stana
još dugo vremena,.. - pa onda i drugi martini.. opet se nasmijala.
smijale smo se zajedno. da, nisam ja poznavala to stvorenje, nisam još
uronila u onaj njen pravi domašaj, u te duboke oči koje su uvijek tako
pokroviteljski pružale utjehu svakome tko bi se u njih zagledao.

u tvom tjelu pjesnik je uklesao note
a kipar utisnuo zjene
fikcija izgleda kao zbilja
a stanovi su projektirani za suodnos
zvan poliamorija
sve polako postaje konfekcijski proizvod
ali riječi su uvijek bile tu
postoje ta mjesta
tišine, razumijevanja, bdijenja
i podrške
postoji nešto van umjetnosti
neprofitabilno i dragocjeno kao
neograničeno polje zvuka
element iznenađenja
nezaboravljeni fragance
razumijevanje svijeta oko sebe
stavlja naglasak na limitirane kolekcije