ponedjeljak (23.07.2018.)
m.p.3 - dio drugi
pa što se dogodilo, rekoh. da nisam nešto zabrljala. - ma nisi, ma kakvi.
trebam te. imam jednu zamolbu koju mogu tražiti jedino od tebe.
reci - rekoh. samo reci.
pa znaš, ja uskoro putujem. i u zadnje vrijeme sam dosta toga obavljala.
rastezalo me na sve strane. pa nisam baš stigla pospremiti stan. molila
bih te, ako ikako možeš, da ti to učiniš za mene. jer jedino ti znaš što je to
taj ženski kreativni nered. i nekako imam povjerenja u tebe. da ćeš biti
detaljna. naravno ne očekujem da preturaš po nekim intimnim stvarima,
- nasmijala se, ali očekujem da mi temeljito očistiš stan i pospremiš stvari
na mjesto.
bila sam malo zatečena, zar ja. otkud ja. pa ja ne održavam baš sjajno
niti svoj prostor. jednom kad je bila kod mene u posjeti primjetila je
da mi puno stvari visi po vješalicama. da je kuhinja puna raznih začina
koji ne stoje na mjestu. da je vani više ručnika nego što treba. i da je
kozmetički neseser sve samo ne pun, jer oko njega se rasprostiralo to
carstvo po sobama na sve strane. a tek papiri, bilježnice. kistovi, knjige
slike, cvijeće, svijeće, cipele, sandale, tenisice, sve je bilo lagano
razbacano..i kako se pospremalo, tako se ponovo vadilo. samo jedan
dan u tjednu može se reći da je kod mene vladao neki red.
i, rekoh joj, - sjećaš li se ti uopće kako je bilo kod mene kad si bila
onomad, i nasmijem se, zar ne bi bilo bolje da platiš neku studenticu da ti
to temeljito napravi.