gdje smo ono stali
možda samo drvo, samo panj
deblo poprečke

možda samo put
možda se budimo duže
možda uspavani vječno
a njiše se uspavanka

pored cvijeća bazge
još stoji jedan javor, malo dalje bukva
i tvoja crna psa dva, prelaze šljunkom
prema livadi
tko je gazda? pitaš
gdje je
i oni se okreću, veselo mašu repovima
ti u crnom, oni crni
crn dim cigarete, dobro, siv..
a nebo..plavo, ružičasto i utabano

a oni tihi, ne laju, skakuću, idu, pa se vraćaju

prolaznici zastajkuju, kratko

mirisi, oni škilje, tu i tamo, kratko
a onda, najednom se prekrije nebo, zelene žile
i zelena srca vise sa nježnih grana punašnih stabala
grmlje se skriva po livadama
šuška vjetar, sa kapima kiše priča

kakva raskoš, kakva cesta, široka i bijela
svečana i duga..
kakav šapat
kakva šljunkovita duga..duga kao na nebu
na zemlji -bijela,
utrnula
sitno promjenjiva i plaha
prava, lomljiva, izgažena

duga kao povorka, puna nogu i cipela
puna šapa
puna zveketa lanaca, i kotača, -bicikla
kakva staza..
kakav tunel
kakva zavist ptica
kakva radost..