ponedjeljak (11.06.2018.)
noćas, više ništa nisam bila sigurna
jesam li stavila bijeli veš, ili crni
noćas, oko nas se topilo ljepilo od marcipana
u drugom svijetu u drugim riječima
sa druge strane, plivale su neke ptice
po zelenoj površini, koja nije bila ni jezero,
niti rijeka
i strasno ih je ljubio vjetar..
noćas su pjevale zvijezde pored jastuka
tvoje čelo je odmaralo kao zimi
a ruke nisu radile ništa..
noćas je bilo snage za još jedan teretni
vlak lutanja
ali, samo noćas, i samo sutra je rasipnička bol
mogla otvoriti vrata..